Olovni ples: "Uvijek su vrijedili samo oni koji imaju što za reći"
Iako na sceni djeluje već nekoliko godina, grupa Olovni ples tek je objavom novog albuma „Nulti dan“ dobila pažnju koju zaslužuje. Malo je autora koji inozemne utjecaje poput bluesa i američkog folka mogu tako dobro prilagoditi domaćem mentalitetu, nešto što Olovni ples s lakoćom izvodi. Ova grupa originalnog imena, u svojim skladbama često koristi stihove domaćih pjesnika, premda su s vremenom razvili vlastiti, snažan poetski izričaj. Iskustvo slušanja njihove glazbe definitivno nije samo prolazna zabava i potaknut će vas na introspekciju, promišljanje, kao i na želju da ih poželite čuti još i još. Razgovarali smo s Tomislavom Zorićem, glavnim vokalistom grupe, gitaristom i usno-harmonikašem.
1. Nedavno ste objavili novi, drugi album pod imenom ˝Nulti dan˝. Kakve promjene donosi u odnosu na prethodnika ˝Slobodu˝?
„Nulti dan“ nastao je na potpuno drugačiji način, puno opuštenije od prethodnika koji je bio presjek našeg dotadašnjeg rada. U odnosu na naše ranije albume koji imaju više kantautorski akustični zvuk „Nulti dan“ je blues-rock album s moćnim električnim zvukom koji osvaja. Također, u odnosu na „Slobodu“ na kojoj je ponajviše zastupljena poezija hrvatskih pjesnika, „Nulti dan“ donosi i taj autorski pomak na tekstualnom planu. Većinu od 11 pjesama potpisuje Stipo Periša (gitarist i vokal benda) te jednu Bojan Rađenović (bubnjar benda).
2. Koliko vam je suradnja s Croatiom Records pomogla u promociji vaše glazbe, s obzirom da ste prije suradnje s ovom diskografskom kućom imali već osam službenih izdanja, prvo objavljeno još 2007.?
Prije suradnje s izdavačkom kućom Croatia Records sve smo albume objavljivali za nezavisne izdavače Slušaj najglasnije i Brlog Records i stavljali ih na slobodno skidanje na stranici Bandcamp.com. Za našu glazbu u to vrijeme to je bio najbolji mogući put do publike. Sa „Slobodom“ smo zakoračili na područje službene diskografije. Croatia je pogurala album i neke pjesme su se zavrtjele na radiju, a također je i nešto širi krug ljudi čuo za Olovni ples.
Ipak pravi proboj u radijski eter i u medije općenito napravili smo albumom „Nulti dan“. Album je pobrao odlične kritike i izgleda da to nije slučajno. Danas shvaćamo da je, ukoliko želite da vas se čuje, zaista potrebno slijediti neke zadane korake u kreativnom procesu. Prije svega snimanje ne treba raditi na silu već to mora biti opušten proces i u trenutku kad se bend osjeća spremnim za to. S albumom „Nulti dan“ sve se to nekako poklopilo. Croatia Records u potpunosti je stala iza albuma. U smislu medijske promocije napravili su zaista sjajan posao.
3. Ime grupe prilično jasno oslikava i glazbu koju izvodite. Kako je nastalo i postoji li možda nekakvo skriveno ili preneseno značenje u njemu?
Zoran Stajčić , urednik portala Ravno do dna , pišući kritiku albuma „Nulti dan“ prvi je napisao i da ime Olovni ples savršeno odgovara glazbi koju izvodimo. Drago nam je da je to prepoznao. Naša glazba je plesna ali ujedno ima taj teški olovni prizvuk, a također i tekstovi pjesama doprinose toj atmosferi. Ime Olovni ples smislio je Stipo Periša 2007. godine. Taj se naziv savršeno uklopio u glazbu koju smo tada počeli stvarati. Sama ideja rodila se iz Matoševe poeme Jesenje veče koju smo uglazbili. Pjesma počinje stihovima : „ Olovne i teške snove snivaju oblaci nad tamnim gorskim stranama“. Nema prenesenog značenja ali nam je važno da se ime benda i glazba koju izvodimo u potpunosti podudaraju.
4. Vaša glazba također je puna poetike. Uglazbljivali ste i stihove poznatih hrvatskih pjesnika kao što su Sudeta, Matoš, Šimić… U čemu nalazite inspiraciju?
Poezija je sasvim slučajno ušla u našu glazbu. Uglazbili smo mnogo pjesama domaćih pjesnika. To je na neki način postalo nešto po čemu smo prepoznatljivi. U tekstovima tih pjesnika pronašli smo autentičnu blues tematiku koja se savršeno uklopila u našu glazbu. Paralelno s tim Stipo Periša se razvijao kao poeta. Njegova poetika ima nešto zajedničko s atmosferom koja prevladava u pjesmama spomenutih pjesnika, samo što je nastajala paralelno s glazbom. Drago mi je da je na albumu „Nulti dan“ njegova poetika prevladala. To su uglavnom osobni ispovjedni tekstovi, u određenoj mjeri obojeni simbolikom koja se može čitati na različite načine. Također Bojan Rađenović se kao autor teksta našao na albumu „Nulti dan“. On potpisuje pjesmu Svi spavaju.
5. Koliko se pažnje pridaje tekstovima u domaćoj i svjetskoj glazbenoj produkciji? Opažate li taj trend i kod nas, tj. da se tekst prilagođava glazbi, dok je manje onih koji rade obratno, tekstovima žele prenijeti i određenu poruku?
Za nas je tekst izuzetno važan dio pjesme. Vjerojatno zato što smo odrasli slušajući bendove koji su imali snažne i upečatljive tekstove. To se odrazilo i na naš rad. U pravilu dobru glazbu uvijek prati dobar tekst. Tekst i glazba ne smiju se sudarati. Da bi pjesma uopće funkcionirala mora postojati simbioza glazbe i teksta. Trendovi naravno pokazuju upravo suprotnu tendenciju pa zato i u radijskom eteru prevladava takav neukus i kaos. Za mene osobno, uvijek su vrijedili samo oni koji imaju što za reći.
6. Glazbeni žanr u kojem se najviše pronalazite spada uglavnom u okvire američkog folka i bluesa. Kakav je vaš stav prema tradicionalnoj hrvatskoj glazbi i jeste li razmišljali možda uklopiti njene elemente u vaše skladbe?
S obzirom da smo uglazbljivali hrvatske pjesnike naišli smo i na poeziju pisanu kajkavskim narječjem. Tim pjesmama smo naravno pristupili na drugačiji način, oslanjajući se na hrvatsku etno glazbenu baštinu. To su pjesme Pogled s drugog brega hrvatskog pjesnika Frana Galovića (kompilacija Bistro na rubu šume vol. 3) i Matoševa pjesma Hrastovački nocturno (album Sloboda 2012.). Velika je strast raditi pjesme koje imaju etno zvuk jer obično zrače velikim emocionalnim nabojem, iz njih prodire nešto iskonsko. Takve pjesme su vrlo zahtjevne za izvođenje ali ostavljaju snažan dojam na publiku.
7. Kako vidite budućnost hrvatske autorske glazbe? Koji mediji pružaju dovoljno prostora za predstavljanje autorima mlađe generacije?
Bez obzira na sve tehničke mogućnosti (Internet i razni glazbeni servisi) ipak je radio medij koji najviše može pogurati autorsku glazbu, pogotovo mlade i neafirmirane bendove. Međutim, radio eter danas je poput tabloida. U biti je radio njihova preslika. Ono o čemu možeš čitati u novinama i po Internet portalima slušaš na radiju. Ukratko, prevladava informacijski kaos bez ikakvih vrijednosnih kriterija. Ponegdje pojedini radio urednici imaju dobru emisiju, ali uglavnom u kasnim večernjim terminima i pitanje je do koga to dopire. Pozitivne stvari su uglavnom izuzetci.
S obzirom da i sami teško pronalazimo proboj na radio postaje, shvaćamo da je to ključna stvar u promoviranju glazbe. Glazbeno stanje na radio postajama usporedio bih s općenitom gospodarskom situacijom u Hrvatskoj. Bez obzira na potencijale, u domaću glazbu se ne ulaže niti ju se dovoljno promovira, a ona koju se masovno promovira većinom je strana pop glazba ili je domaća glazba upitne kvalitete. Zato većina bendova koja danas postoji u Hrvatskoj i ostaje u uskim okvirima i poznata je samo ljudima koji prate underground scenu. Za tu scenu od ključne su važnosti Internet i glazbeni portali koji to prate. Premda, zanimljivo je da su neki bendovi i na taj način došli do kultnog statusa i vjerne publike. I tako izvan službene medijske i diskografske slike koju na tržište guraju izdavačke kuće, cvijeta jedna silna scena mladih autora. Oni definitivno zaslužuju priliku da ih se čuje.
8. Jedno od aktualnih pitanja iz sfere zaštite autorskih prava jest i problem piratstva na Internetu. Kakav je vaš stav, s obzirom da je Internet istodobno i jedan od ključnih medija za promociju glazbe?
Istina je da su Internet i razvoj tehnologije pogodovali piratstvu glazbene i filmske produkcije širom svijeta. Takva situacija teško će se moći staviti u nekakve legalne okvire. Za glazbenu industriju očiti je problem prodaje glazbe. CD-i se rijetko kupuju, a ploče još rjeđe. Izdavačke kuće više ne ovise o prodaji nosača zvuka već o zastupljenosti u medijima, na radiju i televiziji, pa zatim sjedajući u autorskim ugovorima na autorska prava ostvaruju prihode. Autori su ti koji su u cijelom tom procesu najviše izgubili. Odriču se vlastitog zakonskog prava u korist izdavača, a pitanje je hoće li i sami uopće imati neke koristi od toga. Naravno, u takvim okolnostima nastala je masovna orijentacija glazbenika na Internet i širenje glazbe putem raznih servisa.
I Olovni ples svoju priču širi preko Interneta. Prije suradnje sa Croatiom Records na Internetu smo širili svoju glazbu dajući je na besplatni download. Promijenio se i odnos prema glazbi. Mlađe generacije danas otkrivaju glazbu preko YouTubea i to prije svega vizualno, preko spotova, što je totalni paradoks. Glazba se sluša srcem, nogama, rukama, reagiramo na nju pokretima tijela. Zato smatram da je mlade ljude potrebno educirati, a radio tu ima ključnu ulogu. Mislim da većina mladih ljudi u Hrvatskoj danas nikada u životu nije čula ili držala u rukama vinil ploču, a kamoli usporedila kvalitetu između analognog i digitalnog zvuka.
9. Planovi za bend? Gdje vas se uskoro može čuti i pogledati?
Sada nam je prvenstveni cilj prezentirati novi album koncertima uživo. Voljeli bismo s novim albumom obići cijelu Hrvatsku. Koncertna aktivnost jednako je važna za bend kao i stvaranje glazbe. 24. siječnja u Vintage Industrial Baru u Zagrebu održat ćemo promociju albuma „Nulti dan“ . Pozivam sve čitatelje na koncert!
Foto: Vanja Šolin
