x

Pročitajte najnovije vijesti o djelovanju HDS ZAMP-a, zaštiti autorskih prava te vijesti iz svijeta glazbe.

Marko Matijević Sekul (Manntra): Hrvati više drže do sportskih nego glazbenih dostignuća

Prvi put u povijesti natječaja International Hrvatskog društva skladatelja, financijsku potporu i priliku za predstavljanje izvan granica zemlje, dobio je jedan heavy metal, točnije etno metal bend, Manntra.

“Čitajući pravilnik natječaja zaključili smo da Manntra zadovoljava sve uvjete pa smo se u skladu s tim i prijavili”, opisuje frontman i autor benda, Marko Matijević Sekul. Izdavanje njihovog albuma i promo turneju HDS će podržati u iznosu od 120 tisuća kuna.

Ključ uspjeha na ovakvom natječaju, otkriva Sekul, leži u dobroj pripremi: “Najbolje se pripremiti za ovakav natječaj tako da skupiš dosadašnje rezultate i prikažeš ih. Na svu sreću, naša inozemna karijera je počela prošle godine i već smo imali vidljive rezultate. Naravno, postići to je bio teži dio posla (smijeh). Sama prijava na natječaj, uz postojeći materijal, je ipak lakši dio”, priznaje.

O nagrađenom projektu, životu na turnejama i svakodnevici glazbenika u pandemijskim okolnostima, otkrio nam je u sadržajnom i često duhovitom razgovoru...

Možeš li nam pobliže opisati nagrađeni projekt MANNTRA #3, je li riječ samo o izdavanju albuma ili je to ipak jedna šira priča?

To je šira priča. Radi se o izdavanju našeg 3. albuma za inozemno tržište, a ono je u planu krajem 2021. ili nekad u 2022., ovisno o prilikama, znamo svi o čemu je riječ. U taj projekt je uključena i turneja, promotivne kampanje poput onih u časopisima i ostali tiskanim, ali i digitalnim medijima i općenito digitalni marketing, te video spotovi kao i njihovo plasiranje na tržište. 

Zanimljivo da je već 50% projekta financirano drugim sredstvima - koliko je izazovno u pandemijskoj 2020. osigurati sredstva za kreativni rad kada je koncertna aktivnost svedena gotovo na nulu?

Razlog tome je što smo imali sreće pa samo u 2019. i početkom 2020. imali sjajnu turneju i jako dobar uspjeh našeg prvijenca na inozemnom tržištu, albuma „Oyka!“. Taj album nam je omogućio da prikupimo financijska sredstva pa smo u skladu s tim počeli planirati i aktivno snimati novi album prije same pandemije. Naravno, sve se to odužilo i postalo je puno izazovnije nastaviti produkciju, ali imali smo nevjerojatnu podršku naših fanova, kao i mogućnost sudjelovanja na nekoliko online festivala koji su nam pomogli i financijski, što kupnjom mercha i CD-a, što samim bookiranjem festivala. U trenutku kada je u ožujku 2020. krenuo kraj svijeta, mislio sam da nemamo nikakve šanse snimiti sve do kraja, pogotovo zato što je sve bilo prekinuto dosta naglo, ali sam ostao šokiran velikom podrškom ljudi koji su puno više nego prije počeli konzumirati glazbu i kupovati merch i ostalo. Možda je razlog tome što ti isti ljudi nisu bili u mogućnosti trošiti na karte i koncerte, pa im je ovo bila neka vrsta alternative.

Kako je za Manntru izgledala 2020., jesu li članovi benda bili primorani posegnuti za planom B i promjenu profesije?

Krenuli smo s planom A, pa smo prešli na plan B i uspjeli smo ovo ostvariti negdje na planu G (smijeh).

Bilo je kaotično i dinamično, ali zato nikada nije bilo dosadno jer smo se svaki dan susretali s nekim novim problemima o kojima smo morali razmišljati i u konačnici ih i riješiti. Iskreno, ne bih se htio vratiti u taj period, bio je dosta težak jer sam se svaki dan nadao da će se stvari početi micati s mrtve točke. Nasreću, počelo se nešto događati, na bolje. 

Manntra već ima popriličnog iskustva s inozemstvom i koncertnim turnejama po Europi i Aziji...

U državama u kojima nastupamo postoji već jako izgrađena scena sličnih glazbenih pravaca, gomila velikih, ali stvarno velikih festivala (od 10.000 do 100.000 ljudi na dan) tako da je ta velika fan baza ljudi stalno u potrazi za nekim novim bendom kojega će početi slušati i pratiti. Zahvaljujući tome su i nama vrata bila otvorena. Ali to je normalno, čim je veća potražnja za nečim, veća je mogućnost probijanja i u konačnici i uspjeha. Do sad smo najviše puta nastupali u Njemačkoj, nekoliko puta u Austriji, Švedskoj, Mađarskoj, Poljskoj, Švicarskoj, Češkoj i Rusiji gdje postoji, nakon Njemačke, najveći interes za Manntrom tako da ove godine radimo i jednu rusku headline turneju ukoliko njihov stožer to dopusti (smijeh).

Je li ti neki nastup ostao u posebnom sjećanju?

Najveći festival na kojem smo nastupali je bio legendarni Wacken, ali smo svirali i na mnogim manjima. Uvijek se najviše volimo vratiti u Brugen Festivale na kojem su metal koncerti za 3-5.000 ljudi u jezgrama starih njemačkih dvoraca i to je stvarno nevjerojatan ambijent. Samo zamislite kako je nevjerojatno imati backstage u sobi gdje je nekada boravio član kraljevske obitelji ili catering na mjestu na kojem je nekad cijelo dvor jeo.

Koliko je glamura na vašim inozemnim turnejama? 

Da odmah razbijem sve mitove vezane za turneje: ovo je posao kao i svaki drugi, putuješ pod uvjetima koje si sam odlučiš priuštiti. Ako je turneja financijski zahtjevna, onda će se štedjeti na komoditetu, a ako je turneja u dobrom proračunskom ozračju, onda si možeš i priuštiti neki luksuz. Osobno najviše volim tijekom turneje spavati po raznim nightlinerima jer ti najbrže prođe vrijeme, zaspeš u jednom gradu, prespavaš 600 km putovanja i ujutro se probudiš ispred nove koncertne lokacije odmoran. Uvijek radije to biram nego komoditet hotela jer tako izgubim nepotrebno pola dana u tranzitu.

Kakav je vani odnos prema glazbenicima općenito, kako se prema vama odnose organizatori koncerata?

Imamo lijepa iskustva, svugdje gdje dođemo organizatori se trude maksimalno učiniti sve kako bi se osjećali ugodno. To je sve na jednom visokom profesionalnom nivou, čak i mali klub od 200 ljudi u skromnim uvjetima ima jako lijepu i profesionalnu komunikaciju. S druge strane, jako nam se svidio odnos organizatora koncerata prema bendovima. Praktički najveći bend i onaj najmanji jedu zajedno, koriste iste frižidere, istu hranu, isti "luksuz" tog događaja. Nažalost, nešto što se na Balkanu ne može uvijek osjetiti, čast iznimkama.  

Kako vam, iz domaće perspektive, izgleda inozemna glazbena industrija, što Hrvati mogu naučiti iz primjera drugih zemalja?

Mi imamo dobru scenu s obzirom na broj stanovnika i koji su hobiji istog. Ovdje se više prati sport i lakše se opravda sportski uspjeh sa nekakvom medaljom nego neko glazbeno postignuće. To je možda nešto što još uvijek vučemo kao psihološka tranzitna zemlja. Za jaku glazbenu scenu treba i jaka infrastruktura, jaki festivali i mogućnost da u svojoj državi na dnevnoj bazi naši domaći izvođači nastupaju rame uz rame sa velikim stranim izvođačima kao predgrupe i kao festivalske atrakcije. To je prvi korak što bi se trebalo promijeniti i na taj način dati vrijednost i mogućnost da se nešto veće i dogodi.

Kakav se, iz tvoje perspektive, u 2020. pokazao sustav kolektivne zaštite autorskih prava? Koliki je značaj autorskih honorara u godini bez koncertne aktivnosti?

Meni, na sreću jako dobar. Puno sam radio u 2019. i to se osjetilo u 2020. Bojim se da će tek 2021. pokazati pravo lice krize, ali na to smo se svi pripremili nekako, barem psihički jer je to logičan slijed ovog vala blokada aktivnosti. Nadam se da se neće osjetiti u velikoj mjeri.

Kako zamišljaš povratak koncertima, kako očekuješ da će to izgledati nakon što bude moguće opet svirati pred publikom, bez ograničenja?

Ako se korona nekako zaustavi, bilo cijepljenjem ili uz pomoć izvanzemaljaca, onda će ljudi poludjeti, počet će izlaziti i na trenutak će biti velik „boom“. Kasnije će se sve regulirati i vratiti onako kako je bilo 2019. Bilo je pandemija i prije, bila je španjolska gripa, bile su boginje. Ljudi brzo zaborave.

Kad dođe iduća pandemija opet ćemo morati sve ponovno učiti, od pranja ruku do nošenja maska jer, eto, čovjek je odlučio biti tvrdoglav i vjerovati u guštere (smijeh).


Hrvatsko društvo skladatelja Državni zavod za intelektualno vlasništvo Stop krivotvorinama International Confederation of Societies of Authors and Composers

Vaš Internet preglednik je zastario! Preuzmite novi ili instalirajte Google Chrome Frame.