x

Pročitajte najnovije vijesti o djelovanju HDS ZAMP-a, zaštiti autorskih prava te vijesti iz svijeta glazbe.

Pjesme kao valuta budućnosti: hrvatski glazbenici o Bobu Dylanu i prodaji autorskih prava

Osim što je odjeknula u svim svjetskim medijima, vijest o Bobu Dylanu i prodaji njegovih autorskih prava dodatno je zainteresirala javnost za pitanja intelektualnog vlasništva, autorskih i srodnih prava te ekonomske vrijednosti kreativnih proizvoda.

Podsjetimo, legendarni je glazbenik i nobelovac Universal Musicu prodao svoja autorska prava za cjelokupni katalog pjesama, od prvih glazbenih pokušaja s početka šezdesetih do posljednjeg hvaljenog albuma „Rough and rowdy ways“ iz 2020. Iznos transakcije procjenjuje se između 250 i 400 milijuna dolara, a u praktičnom smislu, od sada će honorare za svako javno izvođenje, emitiranje i sinkronizaciju pjesama, umjesto u Dylanov džep, na svoj račun pospremati Universal.

Pitali smo poznate domaće glazbenike i autore, fanove Dylanovog stvaralaštva, što misle o njegovom potezu i što će to značiti za budućnost glazbene industrije. Također, pitali smo ih i bi li se sami nekad odlučili za slično te dobili zanimljive odgovore...

Kantautor Neno Belan ima razumijevanja za svog starijeg kolegu: „Dylan je punoljetna osoba, zrela i odgovorna za svoje postupke. Ima pravo napraviti što god želi od svog djela, a s obzirom da se itekako već obogatio u životu od svog rada i talenta, mislim da ga mogu razumjeti. Također, sasvim sigurno nije prodao svoja prava za kikiriki“.

Jedan od Dylanovih klasika s brojnih tuluma, omiljena je Belanova pjesma: „Mnoge su mi omiljene, ali Knockin' on heavens door je “ta neka”. Ona je bezvremena i ne postoji financijska protuvrijednost te skladbe. Moja emocionalna procjena vrijednosti je nemjerljiva!“.

Belanov katalog pjesama bogat je i raznolik te svom autoru donosi stabilne godišnje prihode. No, što bi ga natjeralo da se i sam odluči krenuti Dylanovim stopama i prodati svoje životno djelo? „Ovisi o životnim okolnostima, kao i o ponudi, dakako. James Bond kaže „nikad ne reci nikad“, a svi smo gledali film „Nemoralna ponuda“ koji je veoma životan, pa u tom kontekstu možemo tražiti odgovor na pitanje. No, autorstvo se ipak zauvijek piše i ostaje“.

„Mi smrtnici još dugo nećemo znati koja je prava pozadina ove priče, odnosno koje su cifre doista u pitanju - što je, na kraju krajeva i manje bitno. Jasno je kako iza svega stoji pokušaj glavnih igrača u industriji da preko jedne ovako eksplozivne vijesti poguraju neke nove poslovne trendove odnosno razmišljanja svih uključenih, pa tako i javnosti. O kojoj se konkretno ideji radi bit će razvidno kroz koji mjesec, godinu“, oprezan je Petar Beluhan, frontman i autor Mayalesa. „Još uvijek ne znamo je li to pozitivna vijest za same autore, osim što već sada mogu tvrditi da je iznimno pozitivno to što se za jedan relativno nekomercijalan opus, ali neupitne kulturne vrijednosti, spominju cifre iste ili veće nego za sportske zvijezde. Svi mi ostali autori o tome možemo samo sanjati, iako je, generalno, pozitivno to što se naglašava vrijednost autorstva kao neke monete u sadašnjosti, a još više u budućnosti“.

Beluhan, pak, radi jasnu razliku između moralnih i imovinskih prava autora: „U ovom se slučaju doista radi samo o cifri i postotcima. Autor uvijek ostaje autor svoje pjesme, a poslovno eksploatiranje iste možda nije loše prepustiti nekome tko je poslovniji i uspješniji na tom polju. Pitanje je samo za koji iznos ili postotak ustupiti prava na svoje pjesme. Sve ove teme tjeraju nas autore da počnemo razmišljati o tome. Treba samo paziti da nam računovodstvene misli ne otupe artističku oštricu!“, zaključuje Beluhan.

Dubrovački autor i glazbenik, Tibor Karamehmedović (Silente), veliki je Dylanov fan, ali i sljedbenik njegovog pristupa glazbi i radnoj etici: „Najveći živući pjesnik, a za neke i veći od Shakespearea. Disident, demibog pravednosti. Pjevač iz Minnesote sa Nobelom. Da još i magistar ekonomije čuči u tom čovjeku, razumije se, nije nemoguće. Ali sumnjam da je ova prodaja loša ili čudna odluka“.

No, bi li se i Tibor lako odrekao svojih bisera poput „Terce na tišinu“ i ostalih pjesama koje potpisuje s bratom Saninom?

„Uz određene okolnosti, bih, ali na neki način i već jesam. Moje iskustvo je potpisivanje ugovora s nekim tko će mi odmah dati pare za snimanje albuma i ja mu dajem postotak svojih prava na određeni broj godina koliko procijenimo da ona vrijede i da će ulagač vratiti. Kredit u nekoj vrsti. Nasuprot, mogu se okladiti, pa sam platiti, uzeti ta prava i živjeti ili umrijeti od mača što je moj princip jer ovdje love i nema previše“.

Kakvo je njegovo iskustvo s izdavačima i nakladnicima? „Proboj izvođača se dogodi bez obzira na diskografa i plasman. Probao sam oboje. Neki diskografi uzimaju doživotno ta prava jer tvrde da su kreirali karijeru umjetnika. To su sve lake riječi za prevaru pa vidimo na istoj pozornici festivala i ljude kojima je simpatija cilj i kojima je posljedica. Narod konzumira umjetnost kako on želi i sumnjam da će autori promijeniti išta. Sudbina Beatlesa i Štulića je imala zajedničku točku iz jednog kuta. Što se točno onda tu pita, zar ikog šokira nepravda i licemjerje? To ja jedem za doručak i rado bih prodao svoja životna prava za nešto što je životu nalik više“.

Za kraj, Tibor nas, poput svog uzora, ostavlja sa znakovitom porukom:
„Prodaje se komercijalna vrijednost pjesme, a ne pjesma ili stav. Ima dosta idiota poput mene, ali sumnjam da itko od nas mjeri život tako da će se pitati koliko mi vrijedi majka, ljubavnica, prijatelji, loša iskustva? Svi smo mi kurve samo za drugačije stvari, Freddy moj...“.

Bob Dylan svoje je autorske honorare ostvarivao putem američke kolektivne organizacije za zaštitu autorskih prava SESAC. Korištenja njegovih djela na teritoriju Republike Hrvatske (radio, tv, koncerti...) evidentira HDS ZAMP, koji naknadno i honorare od tih autorskih prava šalje SESACu, temeljem recipročne suradnje dvaju društava. SESAC potom taj honorar prosljeđuje svom članu ili nositelju prava, što će ubuduće u konkretnom slučaju biti Universal Music. HDS ZAMP isti zadatak godišnje odrađuje za oko 10 tisuća domaćih i više od 90 tisuća stranih autora i nositelja prava. Sustav kolektivne zaštite prava u kriznoj 2020. pokazao se kao jedini stabilni izvor prihoda za glazbene kreativce, a aktualni Dylanov slučaj će, vjerujemo, dodatno zainteresirati i same glazbenike da se više educiraju o svojim pravima, pogotovo na rastućem digitalnom tržištu. Podsjetimo, autorsko pravo ne traje vječno: za autora, ono traje tijekom njegova života i još 70 godina nakon njegove smrti. Prava izvođača i izdavača traju 50 godina od trenutka izvedbe, tj. 70 godina ako je riječ o snimci (fonogramu).

Foto: Ken Regan

Hrvatsko društvo skladatelja Državni zavod za intelektualno vlasništvo Stop krivotvorinama International Confederation of Societies of Authors and Composers

Vaš Internet preglednik je zastario! Preuzmite novi ili instalirajte Google Chrome Frame.