x

Pročitajte najnovije vijesti o djelovanju HDS ZAMP-a, zaštiti autorskih prava te vijesti iz svijeta glazbe.

Miro Buljan: Radim glazbu njemačke kvalitete po kineskoj stopi proizvodnje

Iz srpanjskog izdanja Cantusa, časopisa Hrvatskog društva skladatelja, prenosimo intervju s Mirom Buljanom, nagrađivanim autorom i producentom...

Miro, kao uspješan skladatelj i kreativac, u kakvoj si fazi sredinom ove 2018. godine?

Što se tiče skladanja, rekao bih: „njemačka kvaliteta po kineskoj stopi proizvodnje“. Pišem u vrlo velikim količinama, svakodnevno. Već dugi niz godina nisam tako puno radio, od jutra krećem. Talent je, kao i u svemu, pretpostavka za uspjeh, ali dalje je na tebi. E pa, onda ustajem rano i radim, marljivo. Zadnjih sam godinu dana baš udvostručio ritam. Ionako je bio intenzivan, a sad je zbilja žestok jer dižem neke nove projekte pa se moram malo više angažirati oko njih. Kad mi oni uspiju, vratit ću se u laganiju fazu.

Dakle, ostala je primarna skladateljska uloga, ali jača i ova druga, organizacijsko-producentska. Što konkretno znači „dižem neke nove projekte“?

U bilo kojem poslu, novi projekt otvara nove nepoznanice, stotine njih. Ja se trudim predvidjeti i 101. ili 102. stvar koja će iskrsnuti. Ako je EDM (electronic dance music) trenutno popularna glazba, a radim trenutno baš na jednom takvom projektu u kojeg jako vjerujem, onda ne mogu za tog izvođača napisati samo jednu pjesmu. Moram ponuditi 30-ak u roku od dva tjedna da bih mogao s izvođačem izabrati smjer u kojem idemo.

90-ih godina prošlog stoljeća bio si jedan od začetnika i najuspješnijih autora tzv. dance-scene u Hrvatskoj. Kakva je razlika između EDM danas i dancea iz 90-ih?

Zanatski, u tome što je tada bilo puno manje alata za obradu zvuka. Tad je trebalo sve aranžmane „nakrcati“ različitim zvukovima pa su bili zanatski gušći, u njima je bilo više instrumenata, udaraljki, perkusija. Sada su tehnološki alati obrade snimke tipa kompresori ili equalizeri u digitalnoj domeni toliko savršeni da pružaju mogućnost da aranžman bude jako „rijedak“, da u njemu bude samo jedna gitara, bas, bubanj, i puno glasova - i sve savršeno zvuči jer ta lijepa dinamička obrada doprinosi stvaranju samog zvuka. Onaj tko sluša pjesmu današnjeg EDM-a ne može čuti kompresor, equalizer - može čuti gitaru, klavir i vokal, ali to je uz pomoć ovih alata tako lijepo zapakirano da te „pakung“ prisili da popapaš taj bombon. Prije je pakung bio također lijep, ali ne toliko. A bombon je u osnovi isti.

Uz osobni kreativni rad, angažiran si i u radu HDS-a. Na primjer, član si autorsko-pravnog odbora za rad HDS ZAMPa, već nekoliko godina tu. Što tebi osobno znači uloga u tom tijelu?

Znači mi jako puno. Smatram se timskim igračem i inače u životu volim podijeliti s kolegama sve što znam. U prvim godinama rada u autorsko-pravnom odboru i sudjelovanja u radu udruge, bio sam dosta pod upitnicima, od raznih kolega. Ljudi uvijek imaju potrebu misliti da si „gore“, negdje pri vrhu, odvojen od baze, da tamo netko nešto radi nekom iza leđa... Ja nisam to ni prije mislio ali super je da sam došao na tu poziciju da to malo istražim, i sretan sam sad kad znam da je sve transparentno, da sustav radi izvrsno i na korist svih. Ali prvih par godina sam potrošio jako puno vremena na Facebooku i telefonu komunicirajući s tom svojom „izbornom bazom“, objašnjavajući kolegama glazbenicima: pravila su jasna, jasne su strategije i ciljevi društva, nema nikakvih zaplotnjačkih radnji.

Sad iz prve ruke vidiš kako to funkcionira: služba ZAMP ideje o poslovanju predlaže autorsko-pravnom odboru, a vi kao autorsko „sito“ prosijavate, važete i odlučujete?

I taj sustav zbilja radi bez greške. Kad se usporedimo sa svim zemljama u okruženju, sve je jasno. Stvarno je lijepo, kad me ljudi pitaju „Što ti u stvari radiš?“, odgovoriti „Pa pišem pjesme i uspijevam živjeti od toga. To je jako lijepo i puno nas ljudi živi od toga u RH, može si priuštit osnovne građanske potrebe.“ To je odlično.

Član si i Skupština predstavnika HDS, donedavno se to tijelo Društva zvalo Predsjedništvo. Kakva je iz tvoje perspektive uloga i misija HDS-a u našoj glazbenoj i kulturnoj sceni?

Unutar HDS-a na mjesečnim sastancima „češljamo“ razne teme. Teme su razne jer su i članovi tog predsjedništva iz različitih sekcija, pa su nam i interesne sfere drugačije. Nas interesira zabavna i pop glazba, muzikologe njihova materija, kolege iz klasične sekcije imaju svoje, ali svi se nalazimo u nekim zajedničkim točkama. Nota je ipak u osnovi svima nama. Osobno sam se orijentirao na projekt Cesarica u kojemu pokušavam kao umjetnički voditelj projekta više osluškivati bilo publike. Porin je strukovna nagrada u kojoj o dobitnicima odlučuje stručno glasačko tijelo, ali nas ovdje zanima koga bira publika. Cilj je da kroz Cesaricu autori i izvođači zabavne i pop glazbe dobiju jasnu valorizaciju svog rada. Neki od njih misle „Nema nas u Porinu, nema nas nigdje“, a Cesarica je odgovor na takvo razmišljanje.

Na koji način to provodite?

Taj je projekt još u začetku, ali već prve godine pokazao je da ima razlog za postojanje. Lijepo smo krenuli, rastemo i u smislu pozornosti javnosti a pogotovo u smislu percepcije naše ciljane publike na Internetu: sve ih je više i sve su aktivniji. U isto vrijeme, usavršili smo princip izbora hitova koji se nude publici na izbor ultimativnog hita. Metodologija kojom smo došli do neke najpravičnije formule je užasno kompleksna, uzimamo u obzir sve što je digitalno dostupno: YouTube, internetske servise, top liste radijskih postaja. Sam matematički proces je naš matematički Nikola Tesla, Zvonimir Dusper Dus, već toliko usavršio da softver zbilja radi robotski, bez pristranosti. Siguran sam da smo u ove 2 godine pretresli 100 puta temu kako to napraviti transparentno, moderno i što neutralnije. Uvijek može bolje, ali mislim da je ovo do čega smo stigli sada - vrh. Sustav je jasan i čist, ne može biti muljanja, ili kolokvijalno rečeno „narihtavanja“, a ne može biti ni grešaka u sustavu. Uz to, konačna odluka je ionako na publici, ona sigurno neće promašiti pjesmu godine.

Napravili  ste super relevantan izbor hit glazbe, ali gdje je onda tu finalna točka u kojoj publika odlučuje? Što tu može još bolje?

Osobno bih više volio, s obzirom da projekt ide drugu godinu,  da naš dragi kolege izvođači shvate da je ovo bitno i za njih i da oni malo animiraju svoje fanove putem svojih komunikacijskih kanala, ponajviše kroz Internet tj. Facebook. To ne znači da pozivom na glasanje mogu sebi namjestiti pobjedu, ali ako svih njih 20-ak objavi post o Cesarici – nagradi se automatski se povećava doseg i broj pratitelja. Dakle, još jače osvještavanje kroz digitalnu platformu će nam donijeti veći iskorak u javnost. Nadam se da ćemo od izvođača ubuduće tu imati veću podršku. Pozivam ih na to jer to je dobro za sve.

Drugi zanimljiv projekt Unisona u kog si uključen je digitalna platforma Fokus Unison – zašto je on važan HDS-u i svim autorima osobno?

Ja mu se veselim se jer omogućuje neposrednu komunikaciju između autora (skladatelja) i korisnika, u krajnjem slučaju, radijskih urednika. Radio je i dalje prvi medij za plasman glazbe. Oni sad imaju mjesto na koje mi autori uploadamo nešto a oni svakog jutra otvore stranicu i vide koja bi im nova pjesma mogla biti zanimljiva za program. Komunikacija s radijskim urednicima nam je jako važna. Prilagođavaju se i oni nama i mi njima, da bi u konačnici dobre skladbe što brže došle do slušatelja, da bi ih što prije zavoljeli. Sad je presudno da što više skladatelja počne koristiti taj alat, da kroz njega ponudimo što više sadržaja, kako bi radijski ljudi imali što bolji izbor glazbe za preslušavanje i emitiranje. A najbolje je od svega što je to platforma za plasman glazbe dostupna svima. Dakle, otvorena i za sve nezavisne, nove glazbenike, one bez diskografa... Mogu je i trebali bi je koristiti svi. Na kraju krajeva, mogu je koristiti i diskografi.

MILAN: U udruzi Unison koja razvija ove projekte zamijenio si, kao dopredsjednik iz redova HDS-a, Darka Bakića. Što ćeš od onoga što je on počeo nastaviti, hoćeš li nešto mijenjati?

Darko je organizacijski savršeno to napravio, nemam tu što mijenjati, mogu samo „navigavati“ taj brod dalje. Niti u sadržajnom, niti umjetničkom niti u tehničkom smislu ne vidim problem niti u jednom od tih projekata. Osim osvješćivanja, kod Fokuskontrola osvješćivanja i animiranja autora, a kod Cesarice izvođača – to je još pred nama.  Mogli bismo možda malo više postići i u suradnji s radio postajama. Ali narast ćemo, poboljšavamo se u hodu, promijenili smo i strategiju Cesarice: sada doslovno svaki mjesec ganjamo najaktualnije pjesme. Mislim da će to još podići i zainteresiranost radijskih postaja za nju.

Kao skladatelj koji prati globalne glazbene trendove i uz to netko tko kroz strukture društva ima puno informacija, što misliš što će je najveći izazov za glazbu sutrašnjice?  Što će se događati u bliskoj budućnosti s tom kreativnom industrijom?

Prema gospodinu Rayu Kurzweilu, članu upravnog odbora Googlea, moment singularnosti, izjednačavanja kubnog procesora mozga s kubnim centimetrom silicija bit će dosegnut oko 2029. godine. Dakle, trenutak kad će biti potpuno izjednačena snaga umjetne inteligencije i s druge strane, snaga ljudskog mozga, je jako blizu. Pitanje je sad: tko će napisati te komandne linije koje će omogućiti da pametni telefoni budu toliko moćni da ćeš doslovce moći hodajući ulicom osmisliti, producirati i aranžirati pjesmu. Do kraja ulice pjesma će već biti otpjevana, jer će algoritmi tada već pjevati, imat će ljudske glasove i mogućnosti, u to sam uvjeren.  Očito je, nije sve to tako daleko. Nadam se da će se taj moment singularnosti odviti tako da neće biti nekih robota koji će nas napasti nego će sve ići u dobrobit čovječanstva, pa tako i glazbe. Možda zvučim kao science-fiction futurolog, ali to stvarno vjerujem. Volim tehnologiju i pretpostavljam da će glazba ići još dalje u apsolutnoj demokratizaciji i širini. Čak i oni koji se malo opiru tehnologiji, morat će prihvatiti da će ona drastično utjecati na ljude. Ali opet će majstor biti majstor. U suštini, kompjutor emociju neće moći zapisati. Morat će je zadati, zapisati nepregledne količine emotivnih stanja ...

... iz svih tih emotivnih stanja stvoriti u nekom trenutku stvar zvanu inspiracija…

Da, sigurno će do toga doći ali kako će to točno biti, ne znamo. S druge strane, volio bih da sveukupan financijski obrtaj novca u glazbenoj industriji nadmaši vremena mehaničke prodaje nosača zvuka, pa da i diskografi dođu do značajnih sredstava koja bi mogla ulagati u umjetnike. To bi me jako razveselilo. Želim da i oni imaju više novca, da investiraju, jer oni su potrebni, oni bi trebali prepoznavati dobre nove stvari i ulagati u njih. A mi ćemo, kao Društvo skladatelja, kroz naše alate omogućavati slobodu onima koji žele biti slobodni. To je potpuna demokracija: nepregledno more ponuda za život od glazbe, svega ima, biraj.

Za kraj razgovora, povratak osobnim dostignućima: zadnji stih ili refren s kojim si jako zadovoljan, s kojim si sam sebe ugodno iznenadio?

Nažalost nije moj, nego je moje supruge Sonje, ali tako sam oduševljen da ga rado dijelim. Pjesma se zasad zove Stranci u hladnoj sobi, a stihovi idu ovako:

Trudiš se, skrivaš, al' slabo ti ide,
suze se tvoje čak tebe stide.
Ja znam što hoću, a ti ne znaš što bi,
mi smo stranci u toj hladnoj sobi.
Ni moja, ni svoja, ni njegova nisi,
sve što je naše u zraku sad visi.
Ništa ti ne bi pomoglo sada
Kad naša ljubav u ponor pada

To je priča o ljubavi, svi su se, pretpostavljam, jednom našli u vezi koja je pomalo autodestruktivna, s previše strasti izvan kontrole. Od nekakvih 40-ak pjesama koje radim zadnjih mjeseci, ona mi je iskočila. Moram dobro isplanirati s kim ću to izvest. Nadam se da će biti veliki hit!

Hrvatsko društvo skladatelja Državni zavod za intelektualno vlasništvo Stop krivotvorinama International Confederation of Societies of Authors and Composers

Vaš Internet preglednik je zastario! Preuzmite novi ili instalirajte Google Chrome Frame.