Luka Zima: I muzika i nogomet su umjetnost
Možete li vjerovati da su već dva desetljeća prošla od prvog nastupa hrvatske reprezentacije na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj 1998.?! Dvadeset, dakle, godina od prvog gola Marija Stanića reprezentaciji Jamajke, Zlatne kopačke Davora Šukera, majstorija Roberta Prosinečkog, Zvonimira Bobana i Aljoše Asanovića na sredini terena i brončanih medalja oko vrata dvadeset i dvojice Vatrenih koji su nas predstavljali u Francuskoj!
Producenti Alfredo Sanchez i Miroslav Blažević odlučili su obilježiti tu obljetnicu dokumentarnim filmom "Vatreni" čiju je realizaciju podržao i HDS ZAMP. Mi vam, pak, donosimo razgovor s Lukom Zimom, svestranim autorom glazbe koja prati priču o "Ćirinim sinovima"...
Za početak, možete li se prisjetiti vašeg ljeta 1998.? Gdje ste i kako vi pratili broncu „Vatrenih“ u Francuskoj i kako ste proživljavali te dane?
U ljeto 1998. bio sam u Zagrebu. Utakmice naše reprezentacije uvijek su me zanimale. Doduše, nisam fanatični poklonik nogometa, a televiziju ne gledam jer je nemam. Volim prakticirati sportove. Mislim da je to puno zdravije od pasivnog gledanja i, ne daj Bože, iracionalnog divljanja. Sjećam se svjetskog kupa iz 1998. godine, Ivaniševićevog Wimbledona iz 2001. i pobjedâ Mirka Filipovića. Uvijek sam ih emotivno doživljavao, kao da se radi o mojim prijateljima ili nekim meni bliskim rođacima. Ali, ne moram biti zagriženi navijač da bi bih pisao muziku za film s nogometnim predloškom, kao što ne moram biti general ni vojnik da bih pisao muziku za film s ratnom ili kakvom drugom tematikom.
Kako je došlo do vašeg rada na ovom dokumentarcu? Koje ste upute dobili od redatelja i kako je tekao vaš kreativni proces na ovom projektu?
Preporučio me moj prijatelj Joe Pandur, jedan od naših najboljih jazz gitarista. Joe me upoznao s producentima Alfredom Sanchezom i Miroslavom Blaževićem, a nakon nekoliko razgovora i preslušavanja mojih radova stekli smo dojam da možemo kvalitetno surađivati. Redatelj Edson Ramirez imao je vrlo jasnu ideju o budućem filmu, a njegova ideja korespondirala je u velikoj mjeri s mojim stajalištem o muzici.
Kreativni proces? Najprije smo definirali koji stil želimo, emocije koje muzika treba slijediti i intenzivirati, a nakon toga je počeo dug i mukotrpan rad koji je zaključen snimanjem. U snimanju kompozicija kao glazbenici su sudjelovali Marko First, Martin Mandić, Joe Pandur i Matej Miloš. Najvažnije kompozicije snimali smo i miksali u studiju Srđana Sekulovića Skansija. Cijelo to vrijeme atmosfera je bila odlična i ovim putem svima zahvaljujem na angažmanu.
Za kakve ste se glazbene motive i ideje odlučili?
Dugo sam tragao za jednim kratkim motivom pomoću kojeg ću u nekoliko nota utjeloviti Hrvatsku, pod pretpostavkom da je takvo što uopće moguće. Nakon svih ideja i pokušaja, rodio mi se motiv koji traje 2 dobe, u 5/4 mjeri, koji djeluje kao kombinacija germanske i turske muzike, nešto između klasičnog neoromantizma i cajke! Trudio sam se isto tako da muzika ima gotovo ratnički i plemenski prizvuk, a stilski da slijedi standarde svjetskog mainstreama u aranžmanima i orkestracijama. Osnovni smisao filma je da gledatelj s bilo kojeg dijela planeta osjeti emocije koje su vezane za priču o Vatrenima. Ako je to bila redateljeva namjera, jasno je da je toj ideji na svoj način morala odgovoriti i muzika.
Kako u pravilu izgleda proces stvaranja primjenjene glazbe za filmove i dokumentarce? Radite li po nekom predlošku bez zvuka ili naslijepo? Kakve sve alate koristite i koliko vam je tu računalo pri ruci?
Ovisi o svakom pojedinačnom projektu. Naravno, sve se najprije događa u glavi. Nakon početne zamisli, u improvizaciji uz klavir dolazim do motiva koje potom razrađujem i razvijam. Najčešće to radim na temelju sinopsisa. Ponekad napravim cijeli aranžman neke kompozicije prije nego dobijem film, tako da mogu odmah shvatiti koliko moja ideja funkcionira uz sliku.
U procesu rada mi je najbitniji kompjutor. Koristim ga za snimanje, aranžiranje, produkciju, komunikaciju sa suradnicima i tako dalje.
Kako je zapravo tekao vaš glazbeni put i kako je došlo do odluke da se bavite uglavnom primjenjenom glazbom? Možete li se prisjetiti svog prvog takvog projekta i kako na njega gledate iz današnje perspektive?
Primijenjena muzika mi je u početku bila važna zbog zarade, ali vrlo brzo mi je postala bliska jer sam shvatio da uz poslove puno učim i napredujem. Zato mi nije mrsko mijenjati žanrove. Prve ponude dobio sam dok sam još radio kao tonski tehničar u Gama studiju u Jadran filmu. Bile su to uglavnom reklame za Vip i T-Com.
Autor ste i glazbe za kazališne predstave – koliko glazba sudjeluje kao kulisa i koliko tu imate slobode u stvaranju?
Muziku za kazališne predstave radio sam na isti način kao i filmsku glazbu. Sve je podređeno osnovnoj atmosferi priče, a sloboda u komponiranju ovisi o dogovoru trojke koju čine redatelj, producent i ja.
Također, radite i glazbu za reklame. Recimo da sam mladi glazbenik koji se želi okušati u tome, što biste mi savjetovali kako započeti i biti što uspješniji u tome?
Od 2010. godine sve manje radim reklame. Sad se to svelo na dva do tri posla godišnje. Razlog za to krije se u činjenici da su tržište preuzele muzičke biblioteke iz inozemstva koje nude gotove kompozicije za bagatelu od nekoliko stotina kuna. Kompozitori su ionako slabo plaćeni, ali ja se ne želim prodavati velikim kompanijama za male novce. Moj savjet? Ako se želite baviti tim poslom, nađite odgovarajuću agenciju koja će prezentirati, pa samim tim i prodavati vašu muziku.
Koliko vam je u vašem poslovanju bitna uloga i potpora društva za kolektivno ostvarivanje prava kao što je HDS ZAMP?
Sa ZAMP-om imam vrlo dobru suradnju, prijateljsku. Uvijek me podržavaju s pravnim i poslovnim savjetima, sve u jednoj zdravoj i kreativnoj atmosferi. Da nema autorskih naknada za emitiranja muzike, ne znam kako bi se (pre)živjelo od komponiranja i produkcije.
U kolikoj je mjeri danas Internet koristan kao burza primjenjene glazbe? Imate li iskustva s takvim servisima i može li se od toga ostvariti značajniji prihod?
Spomenuo sam to maloprije, taj trend traje već relativno dugo i mislim da je logičan uspjeh onih koji se time bave. O prihodima ne znam ništa jer dosad nisam nudio muziku takvim servisima.
Vratimo se još malo na „Vatrene“, koliko su, po vašem mišljenju, glazba i nogomet isprepleteni? Kakva su vaša iskustva, imaju li to dvoje dodirnih točaka?
Muzika ima dodirnih točaka sa svime što postoji, ona je u svemu, čak i ako je nečujna za običan sluh. Život je vibracija i nema sumnje da svemir funkcionira kao neki oblik beskonačne muzike sferâ. Osim talenta i velikog rada, nogomet pretpostavlja osjećaj za ritam. I može biti svojevrsna umjetnost, kao i muzika, koliko god to nekome bogohulno zvučalo.
Za kraj, možete li nam najaviti neke od svojih budućih projekata, na čemu trenutno radite?
Trenutno radim na svome brodu kojem je nužna generalna reparatura! Osim toga, pregovaram s Radio Dalmacijom i nekolicinom klijenata za muziku različitih žanrova, a radim i na jednom svom nezavisnom projektu vezanom za prirodu. To je projekt koji nema veze s primijenjenom muzikom, nešto o čemu već dugo sanjam i u čemu mi Hrvatsko društvo skladatelja nudi toliko potrebnu podršku. Razmišljam isto tako o nekolicini projekata vokalno-instrumentalnog karaktera, o čemu će se čuti kad za to dođe vrijeme.
