x

Pročitajte najnovije vijesti o djelovanju HDS ZAMP-a, zaštiti autorskih prava te vijesti iz svijeta glazbe.

sinkOpa: Branimir Jovanovac

Mjesto radnje ovotjedne sinkOpe je Gradište u Slavoniji, a glavni lik je Branimir Jovanovac. Iako široj javnosti poznat kao član Opće opasnosti, biografija ovog producenta, klavijaturista i autora sve je samo ne jednolična i dosadna...

U koju bi rubriku glazbenog leksikona bilo najbolje smjestiti Branimira Jovanovca?

Sviranje, autorstvo i produkciju sam spojio u jedno i to mi služi kao sredstvo, a glazba kao krajni cilj. Još uvijek na glazbu gledam kao najveću nagradu i još uvijek mogu mirno stati pred ogledalo da se ne stidim svojeg rada. Neka redoslijed bude po onome što kroz godinu najviše radim – producent, klavijaturist, autor.

Dolazite iz glazbene obitelji, koliko je to imalo utjecaja na vaš glazbeni put?

Imam mlađeg brata i sestru, a kako nam je otac glazbenik (tamburaška legenda Šima Jovanovac, op.a.), od malena smo bili okruženi glazbom, glazbenim instrumentima i tehnikom. Bilo je samo pitanje koje će od nas troje „zagristi“, a meni se to dogodilo relativno rano. Krenuo sam u glazbenu školu, skladao sam svoje prve skladbe već u 4. osnovne. U 7. razredu sam se dobrano počeo „muvat“ po očevom studiju, u 8. razredu sam napravio prvi bend, a u isto vrijeme po prvi puta se pojavljuje moje ime kao aranžera i producenta na nekom službenom diskografskom izdanju. U gimnaziji smo napravili prvi ozbiljniji bend u kojem su bili moja školska frendica Indira i moj kum Sojka. Zajedno smo proputovali Hrvatsku, Europu i Kanadu. Nakon škole i vojske nas dvojica se priključujemo Općoj, Indira Coloniji.

Znači, nema glazbene "fronte" koju niste prošli?

Kao izvođač sam prošao sve, od crkve, kafića, maturalki, svatova do stadiona, a u produkciji i autorstvu od jedne note do stvaranja novog imena na glazbenoj sceni i onoga što zovemo hitom, mada me taj pojam oduvijek živcira. Jednostavno, glazba me uhvatila i ne pušta do danas.

Vaš matični bend, Opća opasnost, posebna je pojava na domaćoj glazbenoj sceni, često vas opisuju kao "band of brothers"?

Ekipa smo iz male sredine i oduvijek se znamo. Škola, isti kafići, slično društvo, tulumi, blizu smo i generacijski. Sve je to imalo nekakav svoj utjecaj, a krenulo je jednostavno, kao što i inače takve priče kreću – netko je rekao: „'Ajmo napraviti bend!“

Naravno da je tu bilo svega, prije svega jako puno putovanja. Sviraš par dana zaredom i spavaš po par sati, a moraš biti najbolji na svijetu. Organizator te "zavalja", rikava ti oprema, kombi, otkazuju ti svirku baš kad ti najviše treba i slično. Ne voli te diskograf, tv, novine, menadžeri i nitko te ne treba, pa te onda odjednom svi vole, pa onda opet ne. Sve to utječe na tebe i na bend, ali shvatiš da se to događa i drugima. Ispočetka se nismo znali nositi s time i bili smo ljuti na cijeli svijet, jedni na druge. Al' kasnije, ako si dovoljno uporan i vjeruješ u to što radiš, nadođeš.

Kad gledaš, prošli smo gotovo sve - od smijeha do suza, ali nikada i ništa nismo nepopravljivo zamjerili jedan drugome. Znamo mi i danas „zarežat“ jedan na drugog, ali je to sve nekako bezazlenije. Mi smo ustvari jedna slika, ali 6 različitih puzli. Kad se pomiriš sa time da u bendu nisi bitan samo ti, već da si jedna boja cijele slike, onda dolaziš do drugačijih spoznaja.

Odnos Opće opasnosti i fanova je posebna priča...

Tradicionalno, u vrijeme Božića, organiziramo koncert u Županji. Svake godine nam netko od kolega dođe u goste. Prije dvije godine, gost je bio naš frend Tony Cetinski s bendom koji je rekao jednu stvar: „Svi pričaju o vašoj publici, jednostavno sam to morao osjetit i dogodilo mi se.“

Naši fanovi su najzaslužniji za povratak benda. Natjerali su nas da od „klinički mrtvog pacijenta“ dobiju "pola tone živog i iskrenog slavonskog rocka“. Fan Club Opća Opasnost je, prije svega, skupina dobrih ljudi, zaljubljenika u rock'n'roll. Oni su nam već odavno frendovi, poznajemo ih gotovo sve. Redovito su na koncertima, u backstageu, imamo svoju prijateljsku komunikaciju. Osnovna baza FC-a brine o puno organizacijskih stvari vezano za pogon Opće Opasnosti i to bez ikakve financijske naknade. Jako ih poštujemo i zahvaljujemo im javno na svakom koncertu.

Zamislite, dvoje mladih Slavonaca, Natalija i Mario, žive i rade u Beču, ali dolaze na svaki naš koncert bez obzira gdje smo. Često se dogodi da nakon koncerta voze odmah nazad i nisu oni jedini, svatko ima neku svoju priču. Na takve stvari ne možeš ostati ravnodušan i u principu ne možeš im nikada dovoljno zahvaliti.

Vi ste glazbenik u profesionalnom smislu te riječi, glazba vam je jedini prihod. Vašim kolegama moglo bi biti zanimljivo iskustvo s poslovnom stranom priče?

Vodim istu firmu od 1995.g., otvorio sam je kad mi je bilo 21. Kod mene se nikada nije dogodilo da netko iz moje ekipe nije plaćen za svoj rad. Nisam od onih “čuj, nisam još naplatio“ ili „jel' me možeš pričekat jedno vrijeme“. Ako se i dogodi problem, ekipa bude upoznata. Tu uvijek preuzimam punu odgovornost. Trudim se da nigdje, nikada i nikome „ne zatvaram vrata“ i za sve što sam ikada napravio u glazbi zahvalnost dugujem prije svega obitelji i kolegama s kojima sam stvarao i od kojih sam učio.

Glazbu volim, ona je moj frend, moj dio tijela i duha, pa se tako i odnosim prema njoj. U krajnjem slučaju, ona je meni i mojoj obitelji jedini izvor prihoda.

Autor ste pjesama i za brojne druge izvođače. Recimo da sam glazbenik koji želi pjesmu Branimira Jovanovca, što trebam imati da privučem vašu pažnju?

Ne možeš me kupit, možeš me jedino zaintrigirat. Ne moraš biti glazbeno obrazovan, već glazbeno obdaren, imati glazbu u sebi. Ne moraš biti najbolji svirač ili pjevač, ali moraš biti interpret. Moraš biti pozitivno lud. Najviše kod kolega volim iskrenost, bez zadnje namjere. Takvih nema puno, ali nekako naletimo jedni na druge i često nam se vrati na dobro. Zadnje o čemu pričamo su financije. Najbitnija je glazba. 

Kako biste opisali današnju glazbenu krvnu sliku Slavonije? Na koga posebno obratiti pažnju?

Ajoj! Slab sam na Slavoniju i lokalpatriotizam. Mislim da bi trenutno trebalo generalno, a ne samo glazbeno, pogledati krvnu sliku Slavonije i Slavonaca.

Prvenstveno treba gledati na mlade. Oni su pogon i razlog zbog kojega treba urediti ovu državu. Ako uredimo državu, uredit ćemo i privredu, kulturu i glazbu, pa tako i Slavoniju i ostale dijelove ove zemlje. Povijest nam pokazuje da su države i ustroji prolazni, a ono što ostaje su kulturna obilježja, baština, knjige i glazba. Države su se mijenjale, narod i kultura je ostajala. Današnji klinci su budućnost i imaju široke poglede na svijet. Žao mi je što moraju odlaziti iz Slavonije. Gubimo identitet, a glazbena krvna slika Slavonije svakim danom ostaje bez jednog kreativnog zrnca. 

Postoji li, u budućnosti, neka ambicija samostalnog albuma?

Naravno, ali više kao želja, ne ambicija. Čak postoje i neke demo snimke, natuknice... Volio bih spojiti sve svoje glazbene utjecaje i izraziti se neopterećeno bilo kojom glazbenom formom ili instrumentom. Postoji glazbena scena u svijetu, world music, koja bi mogla biti na tragu toga jer bih definitivno koristio tambure i moj osnosvni instrument klavir. Ako se ikada i dogodi, više od svega bih volio da u tu neku moju budalaštinu budu uključene i moje kolege s kojima se dobro osjećam dok smo zajedno u društvu, bez obzira jesmo li u studiju, na bini ili guštamo u kulenu... tada muzika dođe sama. 

Foto: facebook Opća opasnost

Hrvatsko društvo skladatelja Državni zavod za intelektualno vlasništvo Stop krivotvorinama International Confederation of Societies of Authors and Composers

Vaš Internet preglednik je zastario! Preuzmite novi ili instalirajte Google Chrome Frame.