In The Go: Dug put do Amerike
Indie rock grupa iz Splita In The Go objavila je nedavno studijski album za američku diskografsku kuću Unable Records. Rezultat je to dugogodišnjeg truda koji je napokon urodio plodom. O tome kako je došlo do ugovora, što će im taj ugovor donijeti te jesu li nudili album i hrvatskim diskografskim kućama s Dubravkom Jagatićem je za Cantus je razgovarao autor pjesama, gitarist i pjevač grupe In The Go, Frane Paić.
Kako ste došli do američke diskografske kuće Unable Records, odnosno zašto ste baš nju odabrali i ponudili im svoj album?
2013. godine, preko tadašnjeg menadžera, potpisali smo ugovor za Pyramid Records iz Miamija koji su izdavač bendova Stray Cats, En Vogue, The Band itd. Međutim pažnju koji smo dobili i odugovlačenje oko izlaska albuma nas je navelo da zatražimo raskid koji smo na kraju uspjeli i dobiti. Prilikom snimanja albuma u ClearTrack Studios na Floridi, jedan dio produkcije radili su baš ljudi iz Unable Records. Već tada im se svidjelo što čuju i kasnije smo se, nakon raskida ugovora s Pyramid Records, čuli, dosta razgovarali i na kraju potpisali ugovor sa njima!
Jeste li prije njih kontaktirali i druge diskografske kuće u Americi ali i širom svijeta?
Već gotovo 10 godina radimo na tome da album objavimo u inozemstvu. 2009. smo bili pred potpisom sa Roba Music iz Hamburga, ali ono što nam je bilo ponuđeno nije bilo ono što je bend trebao!
Što konkretno znači sad vaš ugovor sa njima za vašu karijeru i plasman na američko tržište?
Nama znači puno i ovaj ugovor sa Unable Records je jedan planirani proces. Oni za sada rade super posao, stalno smo u kontaktu i općenito su profi što se posla tiče. Sa druge strane čvrsto smo na zemlji i mi i oni, ali znamo što i kako treba odraditi. Ostalo će vrijeme pokazati.
Kakav je bio prvi komentar ljudi iz Unable Records kada su čuli vaše snimke?
Oni su sa albumom oduševljeni, a imali su priliku ćuti album u procesu produkcije pa onda i finalni proizvod. Tako da su znali što dobivaju. Razgovori su tekli par tjedana i stekli su dojam o nama kao o ljudima sa stavom, ljudima koji vole to što rade, bez pritiska o nekakvom uspjehu, što god uspjeh značio, i ta cijela priča im se svidjela.
Kakve su prve recenzije od strane američkih glazbenih kritičara i radio voditelja?
S obzirom da u Americi ima mali milion postaja, što internet a što klasičnih, izdavač i mi zadovoljni smo količinom radijskog prostora koji dobivamo. Definitivno puno više nego u domaćim. Recenzije su pozitivne i to nam je ok. Ima tu i nekih razmišljanja koja nama baš i nisu logična i svrstava nas se i 'ovamo i tamo', ali ionako svatko ima pravo reći svoje mišljenje. One nekakve 'jače' recenzije tek očekujemo. Previše je muzike u opticaju!
Vjerujete li da bi vam taj ugovor sa američkom diskografskom kućom mogao pomoći i pri većem broju nastupa u Hrvatskoj kao i samoj prisutnosti u domaćim medijima?
Nisam siguran. Čak mislim da ne, sigurno je da će se nešto više obratiti pažnja na bend.
Jeste li nudili taj isti materijal i hrvatskim diskografskim kućama? Kakve su bile reakcije?
Cilj je bio izaći van sa albumom za američkog izdavača tako da album domaćim izdavačima nismo nudili.
Unatoč neospornoj kvaliteti, svejedno pjesama grupe In The Go nema u domaćem eteru. Kako to komentirate?
Pa dobro, zna se kako radio postaje funkcioniraju i na kojem principu. Naš izdavač nije domaći i nema šanse da nas se stavi ispred njih. Nitko ni ne traži da nas se stavi ispred nekoga, ali da bi nas se moglo zavrtjeti, moglo bi! Znam da nas vrti Hrvatski Radio, Radio Split...i njima hvala. Eto, barem imamo doma neko poštovanje. Premijera videa za prvi singl Spin bila je na MTV-u.
Jeste li razmišljali da snimite isti album ali sa tekstovima na hrvatskom jeziku?
Nismo, ovaj bend nema namjeru izdavati album na hrvatskom jeziku!
Zbog čega ste tijekom karijere čak tri puta mijenjali ime benda?
1998 godine krenuli smo kao Frakcija pa nas se po demo festivalima mijenjalo za bend Frakcija iz BIH. To je nekako bila promjena imena iz potrebe i postali smo Indigo. Frakcija i Indigo snimili su i izdali dva albuma na hrvatskom jeziku. I tu u biti jedan dio priče prestaje. In The Go je nastao 2008., tada smo mijenjali vokala upravo iz razloga jer smo napokon željeli snimiti album na engleskom. Ja sam sa bass gitare prešao na gitaru i vokal jer sam bio autor svih pjesama pa je to nekako bilo i logično. Tako da je, otprilike, In The Go Frakciji i Indigu ono što je New Order Joy Division-u. Toliko o promjenama imena.
I što sada dalje?
Isto što i do sada. Mi samo radimo što volimo, radili smo to i prije albuma i prije Amerike…i raditi ćemo to i 'nakon'. Kao što je rekao Kurt Until The End…
Planirate li i kakvu promociju albuma po Hrvatskoj?
Mini promocija je bila sa The Bambi Molesters u Splitu. Na jesen ćemo svirati glavnu promociju u klubu Judino Drvo u Splitu.
Ukaže li se prilika za turneju po SAD-u jeste li spremni sve ostaviti iza sebe i otići on the road?
Ako će nam to kao bendu i ljudima donijeti napredak u radu i podignuti nas stepenicu više onda ćemo na taj put i otići. Svi u bendu smo roditelji i ljudi sa obiteljima pa ćemo odluku, što i kako, donijeti zajedno sa njima. O tome se već neko vrijeme dogovara i sa izdavačem.
