Ivan Dečak: Svakodnevno vabim muze u svoju zamku

Započeo je Songwriting Week – Tjedan nove glazbe zagrebačke United Pop Akademije. Uz podršku HDS ZAMP-a, osam finalista, mladih autorica i autora, do 18. će rujna brusiti svoje pjesme i usavršavati glazbene skice koje će jednom zaživjeti u radijskom eteru. Pritom će od iskusnih mentora i glazbenih profesionalaca zaviriti iza kulisa nastanka, produkcije i plasmana glazbenih uradaka.

Uz Mirelu Priselac Remi, među mentorima prvog Songwriting Weeka je i Ivan Dečak koji će svojim mlađim kolegicama i kolegama podijeliti svoje iskustvo i savjete, ne samo o stvaranju i skladanju, već i o glazbenoj industriji i poslovanju. Tim povodom, s njim smo popričali o njegovom autorskom pozivu, lovu na inspiraciju i „receptu“ za hitove…

Možeš li se prisjetiti svojih autorskih početaka?

Prvi radovi sežu negdje još u osnovnu školu. Sjećam se velike sreće i ogromnog ponosa kada sam ugledao svoju pjesmu u školskom listu (smijeh).

Što misliš o pisanju pjesama kao što to radi Nick Cave, uredski, od 8-16 sati, pet dana u tjednu?

Sjećam se dana kada sam čuo za taj “Nick Cave način rada”. Nemam pojma radi li se o faktu ili tek o urbanoj legendi, ali meni se ideja odmah svidjela i od tada je se čvrsto držim. Moram priznati da donosi zaista nevjerojatne rezultate! Kada djecu otpremimo u školu i vrtić, zatvaram se u svoj kućni studio te tamo iz ničega pokušavam stvoriti nešto.

Što se promijenilo u tvom stvaralaštvu od tvojih dvadesetih do danas?

Moja vječita tema i inspiracija su međuljudski odnosi, osobna previranja, prolaznost života. Sa životnim iskustvom i sve većim teretom godina na leđima imam drugačiji pogled i odnos s navedenim temama.

Koliko je kompromisa u tvom radu, prvenstveno prema zahtjevima i zakonitostima radijskog etera? Može li se uopće (uspješno) balansirati između umjetnosti i komercijalnog, postoji li neki recept?

Na mene je dosta velik utjecaj ostavio Britpop, melodična glazba s velikim refrenima, pa nesvjesno i sam pokušavam skladati takve pjesme. Ponekad one imaju super prođu u eteru, ponekad ne, ali ne popuštam previše zakonitostima formatiranog etera.

Na koji se način boriš protiv spisateljske blokade? Treba li tada svejedno ustrajati ili jednostavno ostaviti rad za neki drugi dan?

Blokada je svakodnevno stanje. Ja nisam od autora koji će svakog dana napisati pjesmu. Kod mene je pisanje dugotrajan proces. Svega sam 2-3 pjesme u svojoj karijeri dovršio u dan ili dva, sve ostalo je borba samog protiv sebe. Da bih napisao jednu gotovu pjesmu, prosječno će njih pet do deset završiti u „delete all“.

Koje trendove primjećuješ u domaćoj glazbi što se tiče tekstova?

Primjećujem kako su površnost i banalnost preuzeli primat nad inteligentnim rješenjima iz Lijepe naše. Živimo u užurbanim i nestabilnim vremenima u kojima je razmišljanje, nažalost, postalo luksuz.

Kad pričamo o inspiraciji, jesi li od onih koji je čekaju ili je loviš? Je li ti ikad pjesma jednostavno „pala s neba“?

Nažalost, niti jedna pjesma nije mi pala s neba, za svaku sam svoju pjesmu pošteno zagrijao stolicu. Moj proces rada je takav da ne čekam napad inspiracije i dolazak muza – ja ih svakodnevno pokušavam navabiti u svoju zamku! Ne mislim da su oni kojima pjesme “padaju s neba” lošiji ili bolji autori, ja jednostavno do sada nisam imao tu sreću…

Kako gledaš na aktualni trend prodaje kataloga pjesama Neila Younga, Brucea Springsteena itd.? Bi li i sam pristao na to i pod kojim uvjetima?

Ja bih vrlo rado, po istim uvjetima na koje je pristao gore navedeni dvojac (smijeh).

Što očekuješ od nadolazećeg mentoriranja na Songwriting Weeku? Koji je najvažniji savjet kojeg si dobio ili pročitao kada je u pitanju pisanje pjesama?

 Ja dolazim iz ulične škole. Sve što sam stvorio, stvorio sam unutar svog “čopora”, uglavnom samouk, vjerujući da će naša priča kad tad privući pozornost publike i upaliti. Na nadolazećem Songwriting Weeku mogu progovarati samo iz vlastitog iskustva.

Kako se zove posljednja pjesma koju si napisao?

 Naš najnoviji singl zove se “Javi se kad stigneš”. Šesti je to najavni singl našeg desetog studijskog albuma kojeg planiramo objaviti do kraja listopada ove godine. Paralelno sa singlom izlazi i videospot, nadam se da će publika prepoznati i objeručke prihvatiti pjesmu, javite kad pjesma stigne do vas!

Kako su nastale:

Nama se nikud ne žuri

Pjesma koja veliča život. Prolazimo kroz, ili bolje reći, pored njega bez da primjetimo njegovu ljepotu. Mogao bih to usporediti šetnjom Zagrebom, rijetko kada zastanemo i pogledamo pročelja zgrada, a ima tako čarobno lijepih.

Vidi kako se smijes

Nju sam napisao u jeku pandemije. Strašno su mi nedostajali ljudski osmjesi koji su, iz opravdanih razloga, bili skriveni iza maski koje su nas, kako su rekli, štitile od nepoznatog virusa. Sanjao sam ljudska lica i osmijehe, ova je pjesma nastala kao žudnja za povratkom u normalu. Ponekad mimika naših lica govori vise od tisuću riječi, sretan sam ponovno gledati u njih.

Tango

Nema dovoljno vremena, papira niti tinte za opisati sve sto je prethodilo nastanku ove pjesme, a isto tako i svega onoga sto se dogodilo po njenom objavljivanju.