Šiza: Stvaralaštvo je ljudska srž
Je li to do povjetarca s Bilogore, zavijutaka rijeke Drave ili pak predanosti nekolicine gradskih entuzijasta, ne znamo, ali Koprivnica se zadnjih godina definitivno profilira kao plodno područje za novi punk rock pokret. Dokaz tome je, između ostalih, i dvojac Šiza koji su svojim albumom prvijencem “Pristojnost iz malog prsta izgubila se u srednjem” zaslužili nominaciju za Veliki Prasak Rock&Off nagrade.
Pobjednika te kategorije HDS ZAMP će dodatno nagraditi i motivirati s 10 tisuća kuna, a evo što (i) o tome misli Bruno Antolić, polovica benda…
Prije nego ste se udružili u Šizu, kako je tekao vaš pojedinačni glazbeni put?
Teče već skoro dvadesetak godina po dravskom koritu. Znači, od naših golobradih dana, uglavnom na području Koprivnice. Kuhar i ja smo se upoznali tako da me pozvao da dođem na probu njegovog srednjoškolskog benda sa svojim srednjoškolskim bendom te da kod njih odradimo probu. On je stariji od mene dvije godine, što u srednjoškolskim danima znači da je bio puno veći frajer te da je imao bolji bend. Tada je već u krugovima balavih slinavaca glasio kao najbolji bubnjar u Koprivnici pa si možete samo zamisliti što je prištavom meni takav poziv značio. To je bilo čak prije 'myspacea', a Kuhar je već onda imao tu potrebu da skuplja i udružuje njemu slične čudake kao što već godinama radi s ekipom iz koprivničkog RockLivea i FUNKa. Dok tako gledam, čudi me da nismo i prije nešto kuhali. No, Koprivnica je puna dobrih osobenjaka pa smo vjerojatno bili okupirani svatko svojima. Nešto zapaženije Kuhar je odradio s bendovima Overflow, Rens Argoa, One Step Away i Rodeo, a ja sa Suho Grlo Nos i Letarg.
Je li odluka da krenete kao „drum and bass“ duo rezultat umjetničke odluke, praktičnosti, nečeg trećeg ili svega navedenog?
Jedno vrijeme, zbog življenja u različitim gradovima, teško sam se nalazio s ekipom iz Letarga zbog čega se toj priči nazirao kraj. Mislim da sam u znaku funjilačkog protesta odlučio samostalno snimati pjesme kod kuće sa stavom 'meni nitko ne treba' pa me supruga za trideseti rođendan iznenadila basom kao da mi je trinaesti rođendan. Najbolji poklon ikad moram priznati. No, plan da više nikad neću ni sa kime svirati uživo nije baš bio najbolji. Bilo mi je grozno. Sve mi je nedostajalo, a pogotovo nakon rokanja jednog povratničkog koncerta Suho Grlo Nosa u okviru obilježavanja 10 godina dokumentarnog filma 'Koprivnica pleše pogo'. Mislim da me iz sažaljenja supruga doslovno odvlačila u prostoriju za probe da idemo zajedno svirati. Ja bih je kao učio svirati bubanj uz jednostavni ritam koji bih proizvodio na basu. Nije baš imala pojma, nisam ni ja bio naročiti učitelj bubnja, no, bilo je dovoljno da kul rifovi izađu na tome basu. Obuzela me vibra koju sam znao osjetiti kada sam slušao Disciplinu Kičme i Death From Above 1979. Autorski je to za mene bilo nešto novo i drugačije. Snimao sam te rifove i slao svojim frendovima, između ostalih i Haluseku iz Rens Argoe koji bi naravno to puštao svome kolegi iz benda Kuharu. Mislim da smo odmah drugi dan otkad je Halusek pustio snimku Kuharu imali prvu probu Šize. Opet sam imao onaj filing kao kad me Kuhar pozvao da odradim probu sa svojim srednjoškolskim bendom u prostoriji njegovog srednjoškolskog benda. Opet sam svirao. To mi je jedino bilo važno. Brijem da smo prvu probu napravili čak tri pjesme…
Koje su prednosti, a koji nedostaci te konfiguracije?
Prednosti duo konfiguracije je da nema treće prevage oko autorskih nesuglasica. Dakle, kad postoji neka autorska ideja oko koje se dvoje ljudi ne slaže, nema treće osobe da se prikloni jednoj od njih koje su u razilaženju. Obično bi ta treća osoba svojom naklonošću rješavala taj autorski spor, no ovdje toga nema. Moraš više slušati, manje uvjeravati, pažljivo razmišljati o pjesmi, osjećati kome je nešto zaista važno i u to ne dirati, odnosno biti spreman napraviti kompromis, ne forsirati nešto ako ti nije važno samo zato jer je tvoja ideja. Stisnuti kočnicu ega. Za veće dobro. Za pjesmu. Taj proces bi kod nas bio vrlo brz, lagan, bezbolan i poticajan. A kao nedostatak bih mogao navesti fizički izazovnije i kompliciranije izvođenje koncerata. Što nužno nije loše, jer te tjera da više vježbaš.
Kako nastaju vaše pjesme, imaju li neku zajedničku poveznicu? Kome je sve upućen srednji prst?
Uglavnom prvo nastaje glazba. Obično se iz jednog rifa na basu zajedničkim snagama izrodi sve ostalo. No, ponekad do tog inicijalnog rifa ili nekog ritma dođemo đemanjem što je najuzbudljivije. Počeli smo snimati probe na kojima radimo nove pjesme pa ih doma slušamo i dolazimo s novim idejama i rješenjima. Onda na probi snimamo te prve verzije pjesama da bismo ih slušali kod kuće i na taj način ih stalno unaprjeđivali. I ne odustajemo lako od inicijalnih ideja, zbilja se trudimo da zažive u pjesmu. Za razliku od glazbe, proces pisanja tekstova nije tako sistematičan. Kada slušam muziku, glazba mi je prvo što me privuče, ali zbog teksta se zaljubim. Zato pokušavam napisati što bolji tekst, jer to je ono što me zadivljuje kod drugih kada ih slušam. Nekad mi se dva stiha vrte po glavi danima, tjednima, mjesecima pa uz njih sklepam još dva stiha koji su zajedno čarobni. Katkad imam jasnu temu pa sjednem i pišem sve dok ne budem zadovoljan. Ponekad me inspirira neka knjiga iz koje izađe bomba stih. Često ne mogu vjerovati da sam ja nešto takvoga napisao. Bliske osobe mi kažu da jasno vide moje životne faze kroz moje tekstove. Ne radim to namjerno. Pogotovo ne kod onog početnog stiha iz kojeg proizađe cijeli tekst. Ne znam, kao da nemam veze s tim procesom. Uglavnom, jako sporo i kaotično. Zato se i ne smatram pjesnikom. Međutim, nikad ne bih dopustio da se zadovoljim s tekstom koji mi ne valja. Bez obzira na nered pisanja tekstova, zadovoljava me… Srednji prst zapravo nikome nije upućen. To je prikaz intrapersonalne spoznaje da nisi loš čovjek ako nekad kažeš 'ne', pogotovo zlobi koju znamo pretrpjeti zbog nelagode konfrontacije, zatim spoznaje da s vremenom postane bolno samo se osmjehivati i kimati, spoznaje da ne moraš šutjeti ako se nekome nešto ne sviđa, a znaš da tvoja razmišljanja i namjere nikome ne štete. Rekao bih da se radi o nekom individualnom sazrijevanju koje je lišeno sulude i nemoguće ego 'potrebe' da se svidiš svakome.
Odlučili ste se za suradnju s izdavačkom kućom „Dostava zvuka“, kako ona izgleda u praksi i kako gledate na trend diy i malih indie kuća?
Ne možemo biti sretniji zbog toga. Udomili su nas pod krov s trenutno najjačim alternativnim izvođačima u Hrvatskoj. Diy kultura u našem je habitusu od samih početaka, tako da ne postoji neki logičniji put za Šizu od ovog. Imamo apsolutnu kontrolu nad svime, ali ne u nekom luđačkom smislu, nego opuštenom, jer radi se o entuzijastima koji su u glazbi zbog istih razloga kao i mi. Riječ je o ljudima koji će ti pomoći oko svih stvari s kojima se ne želiš baviti. Niti bi se trebao baviti kao glazbenik. No, kvaka je u tome da nemamo veliku materijalnu korist jedni od drugih, nego glavni pokretač proizlazi iz zajedničkog zanosa i poleta. Omogućit će ti da samo sviraš, bez obzira što puno financijski ne profitiraš. To je po meni luksuz za takav bend kao Šiza. I ne pada im na pamet da ulaze u naknade koje proizlaze iz tvog autorskog prava, što nekim izdavačima nažalost pada. Radi se o uzajamnom zadovoljstvu. Još nas je ugrabila i mala izdavačka kuća Blind Dog Records Šarenog dućana iz Koprivnice koja je u suradnji s Dostavom Zvuka izdala 'Pristojnost' na vinilu. Presretan sam kad na poleđini naše ploče vidim više loga naših izdavača, kao i na LPima svih mojih indie idola iz 90tih koje sam obožavao i zbog kojih sam uzeo gitaru u ruke. I ta suradnja zbog indie stava je bila toliko pitka, ohrabrujuća i ispunjujuća. Isto kao i s ushitom Dostave, iza Šarenog dućana stoji Krunoslav Jajetić, prije svega veliki koprivnički zaljubljenik u pop kulturu, a posebice vinile koji doslovno živi i udiše diy kulturu cijeli svoj život. Okruženi smo divnim ljudima koji nas tjeraju samo naprijed.
Koliko pratite domaću scenu, tko vam je posebno zapeo za uho u 2021.? Kako komentirate kolege iz kategorije Veliki Prasak?
Lijepo je vidjeti da ljudi i dalje stvaraju s obzirom na teške okolnosti. Stvaralaštvo nije esencija života, ali je ljudska srž. Definirani smo time. To se sada najbolje vidi. Drago mi je zbog toga. Zadnje domaće izdanje koje me zbilja oduševilo izašlo je 2020. godine, odnosno album 'Breeding Black Sheep' Marka Mrakovčića. Isto tako i prvijenac projekta delapse Leonarda Klaića. Također me suradnja Leonarda i Dunje izula iz cipela na prošlogodišnjem izdanju 'Let Me Panic' projekta Bad Daughter. Inače, Mark Mrakovčić je masterizirao, a Leonard Klaić miksao i producirao našu 'Pristojnost'. Biti okružen takvim genijalcima čini sve lakšim. Iskreno, jedva čekam i prvi album grupe Rodeo koji najavljuju izvrsnim singlovima. Radostan sam da su čak tri koprivnička glazbenika nominirana u svim ovogodišnjim kategorijama Rock&Offa. Dakle, uz nas još su tu The Gentleman i Eric. To ipak nešto govori o koprivničkim osobenjacima. Nominirani kolege iz kategorije Veliki Prasak su sjajni. Iznenadio sam se koliko su svi kvalitetni i posebni.
Kako komentirate nominaciju za ovogodišnji RockOff i financijsku stimulaciju HDS ZAMP-a pobjedniku kategorije? Kakva je svakodnevica benda kad se ugase svjetla pozornice, koje su mu potrebe, s kojim se izazovima sve susreće?
Ma odlično! Puno to znači. Ljudi nisu ni svjesni koliko jedan mali bend kao i mi mora izdvojiti novaca da napravi kvalitetan proizvod. Od samog plaćanja instrumenata, potrošnih materijala, režija u prostorijama za probe pa sve do snimanja albuma, snimanja spotova, produciranja, miksanja, masteriziranja i sl. Mislim da nam je najpotrebnija financijska i promidžbena potpora. Uglavnom, potrebna nam je potpora u svemu što nema veze sa stvaralaštvom.
Koliko ste upoznati sa sustavom kolektivne zaštite autorskih prava, kako on funkcionira u post punk i rock sektoru?
Prijavljujemo svoja djela i ostvarujemo svoja autorska prava kroz naknade. Vrlo jednostavno. Više od toga ne znamo.
Što nam sprema Šiza u budućnosti?
Imali smo gotovo za cijeli drugi album dovoljno materijala i skica, ali prije nekih dva mjeseca smo odlučili da to nije najbolji smjer za Šizu pa smo krenuli ispočetka. No, već se polako dobiva oblik drugog album i to točno onako kako smo željeli. I dalje smo nabrijani i motivirani te nemam straha oko toga. Samo bismo voljeli što je više moguće svirati i to u malim i znojnim klubovima gdje možemo najbolje prenijeti našu energiju. Nadamo se da će to vrijeme doći uskoro.