Mia Dimšić i Ivan Pešut predstavljali Hrvatsku na autorskom kampu u Budimpešti

Stručna služba HDS ZAMP bila je partner međunarodnog autorskog kampa, Artisjus Songwriting Camp, koji se u organizaciji mađarske sestrinske organizacije, ARTISJUS, održao u Budimpešti, od 18. do 22. svibnja. Među 21 autorom iz cijelog svijeta, Hrvatsku su na kampu predstavljali autori i glazbenici Mia Dimšić i Ivan Pešut.

Cilj kampa bilo je upoznavanje, umrežavanje i kreativna suradnja različitih producenata, autora i izvođača koji su, podijeljeni u timove, svakog dana imali zadatak producirati jednu pjesmu, od nule do završnog miksa spremnog za radio.

„U tri dana sam izmijenila 3 tima. Prvi dan tema nam je bila „Festival song“ i napisala sam ju s mladim mađarskim producentom Feherom Hollom te kantautorom Josuom Palmanshofferom iz Austrije. Rezultat je bila 'party anthem' pjesma „Relive the night“ uz koju smo se odlično zabavili i povezali. Tema drugog dana bila je glazba za film. Moj se tim toga dana sastojao od austrijskog producenta hrvatskog porijekla Grgura Ninskog te mađarskog kantautora s i odlučili smo se za 'beach song' te napisali meni najdraži uradak, pjesmu „Vanilla pistachio“. Treći i posljednji dan tema je bila 'Together again' i mnogi su se timovi odlučili za emotivne teme povezane s mogućim krajem opsadnog pandemijskog stanja, ali su pjesme bile stilski raznovrsne i jako zanimljive. Pjesmu „We need a break“ na tu temu napisala sam s poljskim producentom Juliuszom Kamilom“, opisuje Mia Dimšić.

Ivan Pešut na ARTISJUS-ovom kampu imao je ulogu producenta: „Prvi dan sam su mi kolege bili Jan Vavra, prezabavni i duhoviti autor iz Češke i zanimljiva mađarska pjevačica Tilda Panna Veres. Napisali smo nešto što smo vidjeli kao tipičnu himnu festivala. Drugi dan je tema bila pjesma za filmsku komediju čiji će se producenti vjerojatno odlučiti za neke od pjesama napisanih taj dan. Moj tim, češka pjevačica Annabelle i mađarski gitarist i kantautor Bence Jobbagy, napravio je prekrasnu romantičnu pjesmu za koju smo inzistirali da ju Annabelle pjeva upravo na češkom jer je to jednostavno bilo prekrasno. Treći dan je bio apsolutno ludilo jer sam ponovno završio u timu s Janom Vavrom, ali su nam ovoga puta dodijelili rappera imena MC Kemon tako da dam je radni plan potpuno eksplodirao sa svježim idejama. Napravili smo trap song, međutim, tipične instrumente za trap glazbu smo zamjenili gudačim orkestrom i dobili nešto potpuno novo što smo stilski nazvali Orchestrap. To je bio jedan fenomenalan ludi dan pun smijeha i inspiracije“, prisjeća se Pešut.

Na kraju svakog produktivnog dana, snimke su se preslušavale i recenzirale na zajedničkoj večeri svih sudionika: „Snimljeno je više od 20 izvrsnih pjesama. Današnja tehnologija omogućuje da svaki tim ima mali prijenosni studio s kojim može napraviti odličan snimak čak i u vrlo oskudnim uvjetima. Da posložite pjesme koje su nastale u kampu u jednu playlistu i stavite na radio, nitko ne bi ni posumnjao da su te izvrsne i zanimljive pjesme nastale na taj način, već bi bio uvjeren da se radi o nekim svježim pjesmama koje dolaze sa svjetskih radio chartova“, opisuje Pešut čije dojmove dijeli i Mia: „Da mi je netko rekao da će na trodnevnom kampu nastati 21 pjesma, teško da bih povjerovala ili bih barem bila skeptična oko kvalitete tih pjesama, ali sada stvarno mogu potvrditi da se u takvim izoliranim uvjetima, uz vremenski pritisak i kreativne, a različite ljude, događaju čudesni rezultati. Najdraži dio dana bio mi je upravo preslušavanje svih radova nakon večere jer su ljudi odlazili u tako zanimljivim smjerovima i radili tako neočekivane stvari da me to još više inspiriralo da sutra jače prionem na posao“.

„Upoznala sam predivne ljude i s brojnima ostala u kontaktu, a već pričamo i o nekim novim sessionima u budućnosti. Na kampu su sudjelovali ljudi iz Velike Britanije, Nizozemske, Poljske, Austrije, Ukrajine, Češke, Mađarske, Hrvatske i Irske, ali svima je zajednička navika da rade sessione i na taj način stvaraju pjesme. To mi je na prvu bilo jako čudno, ali sam do kraja kampa osvijestila zašto taj način ima smisla i daje svježinu glazbenom izričaju, pa se nadam da ću u budućnosti imati što više prilika za takav oblik suradnje“, iskrena je Mia koja bi ovakvu vrstu kreativne razmjene i druženja preporučila i svojim domaćim kolegama: „Poručila bih svima koji pišu, pjevaju, sviraju ili produciraju da se upuste u ovako nešto jer će se, prije svega, odlično zabaviti i sklopiti nova prijateljstva, ali će osim toga sigurno i otkriti neke nove stvari o sebi samima, preispitati se, pomaknuti vlastite granice i usvojiti neke nove načine stvaranja i izvođenja. Kamp mi je donio brojne glazbene, ali i životne pouke i podsjetio me koliko je važno zabavljati se dok pišeš i u glazbi raditi što god ti padne na pamet, ono što zbog pritiska industrije nažalost često zaboravljamo“.

„Poanta cijele priče je upravo networking i razmjena ideja ili moguća suradnja. Svi sudionici su jako talentirani i posebni ljudi sa svojim pričama i karijerama. Zajedničko nam je svima da se bavimo novom glazbom koju stvaramo iz ljubavi i koju bi htjeli podijeliti sa svijetom“, ističe Pešut te nastavlja: „Smatram da je ovakvo iskustvo od neprocjenjive važnosti jer u par dana shvatiš koliko možeš pomaknuti vlastite granice. Iznimno sam zahvalan na ovoj prilici i na vremenu koje sam mogao provesti s tim ljudima u kampu radeći ono što najviše volimo. Dodatni plus je bio što mi je suputnica bila Mia pa je sve odjednom bilo pet puta zabavnije i smješnije. Ovo mi je bio prvi takav kamp, ali već se neizmjerno veselim sljedećem!“.