Darko Rundek: Vodič kroz Brisani prostor

Darko Rundek & Ekipa upravo su objavili novo izdanje, dvostruki EP pod nazivom "Brisani prostor". Svaki od dva EP-ja sadrži po pet snažnih pjesama čije je snimanje trajalo dvije godine i, prvi put još od vremena Haustora, album sadrži doprinos još jednog autora, Roka Crnića.

Samo za web HDS ZAMP-a, Rundek je, "malo na engleskom, malo na fonetskom, kako mi dođe", ispričao priču o nastanku pjesama s "Brisanog prostora" kojeg možete poslušati na linku.

O albumu:   

Dvostruki EP „Brisani prostor“ je rezultat trogodišnjeg zajedničkog jahanja Rundeka & EKIPE i snimanja albuma „MURA MURA“ sa Andrejom Košavić Kurelec pa finalno jednog blagoslovljenog četverodnevnog sejšna koji sam višekanalno snimio. Bilo je tu potpuno otvorenih improvizacija i fragmenata, motiva ili nedovršenih pjesama, Rokovih i mojih. Preslušavajući ga, otkrio sam barem trideset manje ili više elaboriranih muzičkih cjelina. Neke od njih smo kasnije razrađivali i najuspjelijih pet čine prvi EP - Do. Drugi je EP je napravljen od snimaka sa tog sejšna, na kojima sam manje ili više naknadno intervenirao. Postepeno se sklopila homogena dvodjelna cjelina.

EP-1 „Do“:

ZOVU TE

Sve je počelo kad je Silvio Bočić zavrtio taj dalekoazijski pizzicato riff na demfanoj klasičnoj gitari. To je odmah sugeriralo neko daleko putovanje... Roko Crnić se primio čekićem struganog basa, Ana Kovačić sinta, Igor Pavlica je rastegnuo tihe duge note na trubi, Miro Manojlović je iskopao sudbinske talambase na Wavedrumu, a ja počeo graditi melodiju sa efektom višeglasja. Sa Sandom Hržić sam doznavao koliko letanje avionima sudjeluje u zagađenju atmosfre, prekomjernom trošenju energije, klimatskim promjenama - a pokazalo se kasnije i u prenošenju bolesti, a sve to kao posljedica desakralizacije...

KO DUH

Tu sam pjesmu napisao prije barem desetak godina i pokušavao je snimiti sa Cargo Orkestrom, pa sa Triom, ali mi je kućna skica sa loopom u bazi uvijek zvučala misterioznija i uvjerljivija. I sa Ekipom joj je malo falilo da doživi istu sudbinu. U njenom pod-tekstu vidim prizore i atmosferu iz video igara koje se događaju u nekom mitskom Srednjem vijeku, Scatches of Spain i zvuk ECM albuma. Verzija sa Ekipom je manje minimalistička nego sam u početku želio, ali je otvorila strast i energiju koje mi se sad sviđaju.

TKO SU SVI TI LJUDI

Roko je u jedan impro sa Silvijevim asimetričnim arpeggiom i Anom na bubnju smjestio taj tekst koji je već neko vrijeme vukao sa sobom. Postepeno smo strukturirali pjesmu od toga i još uvijek pomalo žalim za manje strukturiranim verzijama bližim njenom sadržaju. Ali pokazalo se da ta pjesma energetski fino balansira tu stranu albuma i dobro smo je zakopali. Punchy mastering Višeslava Laboša je u tom puno pomogao.

MILA

Ova se Rokova pjesma dugo zvala Baj-baj, bum-bum. To joj je ime dobro stajalo dok joj nisam dodao emotivnu vokalizu na kraju. Postoje i verzije sa baterijom bubnjeva, ali mi se nekako nakupila averzija prema uobičajenim bas-baterija kombinacijama. Nakon prvih par taktova znam da sam na dosadnom i istraženom terenu. Elektronska udaraljka koja vodi ritam i svira je Miro, snimljena je mono i bila je delikatan posao u miksu, ali to je bio taj tejk... Dosta sam još poslje radio na aranžmanu, dosnimio gitare, činele...

VOLJETI STVARNO

Tu sam pjesmu također izvadio iz paca. Zapravo, falio joj je B chorus i kad se nedavno pojavio bila je spremna. Roko mi je pomogao naći riječi za njega. Meni je to hit. Ana je otsvirala jako šarmantnu liniju električne gitare i Igor solo kakav samo on može. Na ovoj strani albuma, sa tim zvukom radija, ona mi dođe kao muzika za titlove:)

EP-2 „Od“:

SEX EPILOG

Kad im dođe, Igor i Roko znaju improvizirati takve sulude i apsurdne dijaloge. Meni je to prekrasno. Ovaj put se to dogodilo dok se snimalo. Sve odsvirano i ispričano je one-take live. Poslije sam dodao zvučne efekte auta i koraka i povremeni ležeći strings ton kao asocijaciju na Walk on the Wild Side. Pjesma je na početku drugog EP-a "Od" i uvodi nas u novu cjelinu, koja je inspirirana potragom za novim narativom u svijetu u čiji stari opis i priče koje ga čine više ne drže vodu.

NOVČIĆ ZA SREĆU

To je Rokova stvar. Pokušavali smo, između ostalog, tražiti pjesme koje, kako to Koja najbolje radi, puno kažu sa par riječi, sve do slogana i ostave muzici da otvara smislove ili točnije, energiju skoncentriranu u toj formuli. Novčić za sreću ima nešto od kratke Zen priče. Like it! To je bio taj tejk. Iskrojio sam ga, dodao temu na pljesnivom virtual analog sintu, koju je Ana dosvirala i na bariton saksu. Prvi miks je bio najbolji. 

NEW WORLD

To je bio jedan bjesomučni impro. Mislim da je Roko donio taj bas rif, a Silvio je bio baš inspiriran. Baterija bubnjeva u takvom trash kontekstu, može! Ana i Igor su odmah nabasali na brass riff kojeg su brusili u hodu. Tu je bio i moj sin Vid koji se zatekao u Zagrebu. Ja sam raspreo neku egzaltiranu prču na engleskom kakav govore Nijemci, o ratu mehaničkih vojski u medijskoj areni. Vid je distordiranim glasom na engleskom iskazivao dobrodošlicu u novi svijet. Njegov glas je ostao, a ja sam mjesecima tražio što drugo reći, jer je taj lik koji sam bio, skupa sa svojom pričom, bio preslab za nešto stvarno moćno i sudbinski što se u muzici događalo. Imao sam osjećaj da je ta pjesma lučni kamen cijelog albuma. Sanda se bavila Bhagavadgitom pa i ja pomalo uz nju. Ako se u toj muzici krije priča o sudbinskom ratu, razgovor između Arđune i Krišne u priziva njegovu unutarnju i vanjsku stvarnost i njeno duboko razumijevanje. Činilo nam se bitno staviti trenutak u kojem se svijet nalazi sada u tu perspektivu. Tekst je gust i fragmentaran, ali zašto ne iskoristiti mogućnost da se ista snimka sluša mnogo puta. To proširi vrijeme. Sam sam svjedok:)

BILJKA RASTE

Još jedan impro u potrazi za slogan-pjesmom, nedostižnim idealom:) Početni stihovi su Rokovi, da "gleda u nebo" je meni došlo, valjda iz flažoleta na gitari. U više naleta sam štrikao po toj snimci, mjutao elemente u letu, igrao se s filterima, dok se nisu ispisali klasicistički, ili možda romantičarski stihovi o palom vitezu koji zaključuju stvar i sviđalo mi se kojim nas sve putevima pjesma provede. 

UNUTARNJI GLAS

Tu smo stvar Roko i ja napravili kod mene doma. Gitarski rif koji je kao duga rečenica, više mjerena dahom nego brojem doba i taktova. Bas koji je pokušava razumjeti i taj prekrasni Rokov tekst koji smo zajedno otpjevali, valjda upravo zato jer bi po svakoj logici takvu pjesmu o samoći morao pjevati jedan glas. To je bio jedini tejk. Samo sam dodao čekić-slide bas da se stvar maaalo razvije. Odmah je bilo jasno da ta pjesma zatvara album.