DJ Yakka: Yakka znači naporan rad
Iz novog Cantusa prenosimo razgovor Gorana Tomaševića s Domagojem Jakićem - DJ Yakkom, dobitnikom nagrade Ambasador koja se, uz potporu HDS ZAMP-a, dodjeljuje za postignuća na području elektronske glaze...
Domagoj Jakić, umjetničkog imena Yakka, dolazi iz Nove Gradiške, a na elektroničkoj glazbenoj sceni djeluje kao DJ i producent od 2009. godine. Krenuvši skromnim, malim glazbenim stopama prije deset godina, danas slovi kao jedan od najboljih i najuspješnijih hrvatskih house DJ-eva.
To potvrđuje i nagrada za DJ-a godine 2018. na Ambasadoru - dodjeli nagrada akterima elektroničke scene. Da nagrada nije isprazna, potvrđuje i to da je protekle godine pred publiku i DJ-pult stao 115 puta, a uz nebrojene nastupe po Hrvatskoj, nastupio je i na festivalu EXIT u Novom Sadu, koji slovi za najbolji festival u ovom dijelu Europe. Osim EXIT-a, ne mogu proći nezapaženo i njegovi warm up i after setovi za svjetska imena elektroničke scene prilikom nastupa u Hrvatskoj i regiji, a neka od njih su Claptone, Franky Rizardo, Technasia, Ferreck Dawn, Tom Novy, ARTBAT, Crazibiza, Weiss, Low Steppa i drugi.
U svoj producentski opus ubraja mnoge originalne uratke te remikse za svjetske i domaće glazbenike koji nerijetko završavaju na top-listama radiopostaja i online dućana za elektroničku glazbu.
Među najuspješnijim remiks suradnjama s domaćim glazbenicima ističu se Detour, Nipplepeople, Ivana Kindl, Krankšvester, Mario Huljev i drugi. Debitantski album After Beach iz 2018. godine prvi je hrvatski house album još od 1999. godine, a u 2019. doživio je i remiksirano izdanje na kojem su radili regionalni i svjetski producenti.
Kako jedan Domagoj postane Yakka? Kako si ušao u glazbu? Kad si pošao na prvi party i koji događaj smatraš službenim početkom karijere kasnih dvijetisućitih? Kako gledaš na početke sada, nakon što si prethodne godine proslavio desetljeće karijere?
Domagoj se preziva Jakić, a od Jakić je skraćeno i od milja Jaka. Jaka ipak malo bolje na papiru i ekranu izgleda kad se napiše Yakka. Na kraju krajeva, yakka je engleski izraz za hard work. Time dobiva dodatni smisao i značenje, a usput je i internacionalno. Prije toga sam se potpisivao i nekim drugim imenima dok sam radio hip-hop, s kojim sam u biti i krenuo u glazbene vode. To je glazba s kojom sam se nekako usporedno susretao u isto vrijeme kad i s elektronikom, ali me više privlačila. Rezultat su prvi pokušaji beatmakinga, poslije i malo ozbiljniji radovi, ali i repanje te stotine napisanih tekstova.
Prvi elektronički partyji koje sam pohodio u srednjoj školi su iz 2002./2003. i održavali su se petkom u novogradiškom klubu The Best. Sjećam se da je na jednom od njih headliner bio Petar Dundov, a na drugom Dino Dvornik. Glazba s kojom sam se tamo susreo bila je tech house, za koji tad nisam znao da se tako zove, ali mi je zvučalo super. Prije tih partyja sva elektronika s kojom sam se susretao bila je mainstream. Prvi susreti s DJ-ingom bili su školske zabave i zezancije, a prva 'profi' gaža mi je bila 13. ožujka 2009. u cocktail-baru EXIT, Nova Gradiška. Tad sam pokrenuo program Meet the HipHop koji se održavao jedanput mjesečno, i to dosta uspješno.
Kad sagledam tih prvih deset godina koje su iza mene, mogu reći da su prošle brzo, da povremeno i nisam svjestan što se sve dogodilo, ali uvijek je išlo nekako uzlazno. Rastao sam iz godine u godinu. Tad još nije sve bilo dostupno toliko koliko danas, a samim tim je i pristup bio strastveniji.
Kako je house postao prva ljubav, koga si posebice predano slušao prije nego što si stao za pult? Što misliš, tko radi najkvalitetnije house trake? Kako domaća scena stoji što se tiče žanra, koji su trenutačno najjači house izvođači, programi, kolektivi, labeli...?
U srednjoj školi sam izlazio na mjesta na kojima je svirala i elektronika. Obožavao sam to slušati i vani i kod kuće, ali nikad se nisam okušao u produciranju nečega sličnog dok mi prijatelj nije malo bacio bubu u uho: “Zašto ne pokušaš malo raditi ovo?” Sjećam se da sam tad pokušao iz čiste znatiželje, uhvatio neki zarazan piano hook i pomalo počinjao iz dana u dan s nekim novim idejama. Kad sam jednom završio cijelu stvar koja je jasno bila deklarirana kao house žanr, 'odlijepio' sam skroz na to, hip-hop beatove počeo raditi sve rjeđe i u jednom trenu počeo raditi samo house.
Ne bih čak rekao da sam posebno slušao u početku neke određene DJ-eve, nego sam slušao kompilacije koje smo razmjenjivali međusobno u školi, kako je tko nabavljao glazbu od DJ-eva. Mene je disco i soulful house dobio na prvu, svi ti tad aktualni oldies goldies kako ih danas zovemo. To je jednostavno vječna glazba. Scena raste iz godine u godinu, DJ-evi su nam odlični, dobih koncepata i partyja je sve više. Danas više nije dovoljno samo staviti DJ- pult, nalijepiti plakat na stup i očekivati ljude. Priča mora biti zaokružena i oni koji to razumiju, ubiru plodove. BSH events kolektiv, čiji sam rezidencijalni DJ, unatrag šest godina odličan je primjer kako jedna organizacija raste, nudi nešto novo te evoluira produkcijski i žanrovski u pogledu glazbe koja se vrti. Član sam i jednog novijeg i manjeg DJ kolektiva MYUZ koji je konceptualno usmjeren na manje klupske događaje, ali s vrlo kvalitetnim večerima.
Blacksoul Music je trenutačno najjači hrvatski house izdavač, a što se tiče DJ-eva i producenata, nekom svojom zdravom konkurencijom za mene su Tom Bug, PEZNT; Deftone i Full Ferry.
Surađivao si s mnogo izvođača globalno i lokalno, mogli bismo nabrajati unedogled. Možeš li navesti nekoliko najvažnijih domaćih suradnji i remikseva za poznate hrvatske glazbenike? Koja je za tebe emocionalna, mentalna i kreativna razlika u izazovu produciranja nove, originalne vlastite glazbe naspram remiksanja postojećeg djela drugog glazbenika?
Istaknuo bih Detour kojima sam remiksirao Plešem sama i Bez tebe, Nipplepeople i remiks za Balkan Express, Ivanu Kindl i remikse singlova Dobra stvar i Sve istine i laži te Krankšvester remiks stvari Na koga misliš. Ne bih rekao da mora biti emocionalne i kreativne razlike između remiksa i nekog originalnog djela. Ako te nečija stvar pogodi, dotakne i 'sjedne' za remiks, može ispasti da ti znači više nego neka tvoja originalna stvar. Bar ja tako gledam. Nikad ne radim nešto forsirano, a kod remiksa mi je super što nikad ne znam kako će me okrenuti i obično neko vrijeme razmišljam, slušam original, a onda bum, u dva dana je remiks gotov. Super mi je ravnoteža u pogledu toga što iz originala ostaviti, što maknuti, što izmijeniti, a što dodati. Ponekad se ipak dogodi da od originalnog djela ostane samo vokal u remiksu, a ponekad se pak rade neke minimalne, ali bitne promjene.
Možeš li nam reći nešto o debitantskom albumu? Što se promijenilo u ovom razdoblju? Gdje se glazbeno nalaziš danas s obzirom na prva izdanja i kako bi opisao zvuk koji stvaraš? Jesu li disco, funk i soul još uvijek genealoške linije koje ugrađuješ u produkcije i setove? Koja je najfunky stvar koju si čuo?
Prvi album mi je posebno drag, to je After Beach koji ima 12 uradaka, a zanimljivo je da su neki od njih započeti još 2011., a dovršeni 2018. To je baš vesela cjelina, puna toplog, ljetnog groovea i pozitivne vibre. Stvari kao Forever, Love Unlimited, Secrets of Pink Flamingo, The Last One, Feel, Sunny Sides of Life… nabrojio sam gotovo pola albuma, jednostavno ne mogu odabrati favorita, jako dragi radovi.
Ja sam uvijek bio najprepoznatljiviji po funky, disco, groovy houseu, ali sam od samih početaka radio i dosta mračniju glazbu, progressive, melodične i energične 'trake' koje nisu toliko isplivale. I dandanas sam raznovrstan što se tiče podžanrova, ali sigurno je najveći napredak u kvaliteti produkcije.
Disco će sigurno zauvijek ostati važan za moj rad. Jednostavno mislim da je to savršenstvo glazbenog izraza. Energično, veselo, skladno, obožavam ga. Najfunky stvar? Uffff, jako teško pitanje, ali recimo jedna bomba koju s vremena na vrijeme zavrtim: Avant Garde - Get Down.
Što smatraš svojim najvećim postignućem u produkciji? Kako teče kreativni proces i što te inspirira? Kad znaš da je traka dovršena i da nije potrebno više ništa polirati? Je li ti draže vrijeme u studiju nasamo ili u žarištu nastupa?
Domaći remiksi su mi prolazili jako uspješno, posebno Detourov Plešem sama. Među bitnijim izdanjima mi je i službeni remiks Most Precious Love, iza koje stoji vokalna house diva Barbara Tucker. Remiksirati takav klasik bio je i gušt i čast.
Inspiracija je u životu koji živim, imam svoj životni stil koji nije nimalo dosadan i zaista cijenim ljude koji su u sličnom 'filmu'. Davno sam prekrižio život u kojem bi se radilo od 8 do 16 h, onda se gledao TV pa išlo na spavanje. Radim kad mi se radi, odmaram se kad mi se odmara, putujem kamo hoću i kad hoću. Imam sreću što imam tu mogućnost. Najvažnije je da je čovjek ispunjen. Ako si prazan, onda nemaš iz čega stvarati. Barem ne s umjetničkog aspekta.
Znam kad je traka dovršena, ali kao i gotovo svaki producent, nikad nisam do kraja zadovoljan (ha-ha-ha). To nas i tjera da radimo još bolje i detaljnije. Samo treba znati granice. Ja volim perfekcionizam, ali ne dopuštam da mi to uzima velik dio zadovoljstva u stvaranju.
Vrijeme u studiju je posebno dragocjeno, lani ga gotovo nisam imao jer sam imao 115 nastupa. To je gotovo svaki treći dan. Tim tempom je nemoguće još i producirati na nekoj ozbiljnoj razini. Nastupi pak imaju svoju draž.
Dobio si nagradu Ambasador za DJ-a godine 2018. Što misliš o ideji Ambasadora i je li domaća elektronička scena odavno trebala takav slijev koji okuplja sve važne aktere i publiku pod jedan krov te omogućava lakše usmjeravanje prema zajedničkom cilju? Zašto ljudi vole nagrade i što tebi ova znači? U kojoj kategoriji si nominiran uoči novog Ambasadora?
Ambasador je odlična ideja. Neki ljudi smatraju da u umjetnosti ne bi trebalo biti dodjela nagrada. Smatram da su nagrade dobra motivacija umjetnicima, kompetitivnost potiče i rast scene. Na sve u životu treba gledati s vedrije strane. Svrha cijele priče trebalo bi biti što jače povezivanje aktera i publike. Nažalost, svjedoci smo da je to kod nas na sceni često malo drukčije. Dosta je podjela, zavisti i slično. Pozivam sve da prebolimo te dječje bolesti. Meni je nagrada priznanje mojega rada. Nikad nisam išao nekim zaobilaznim putovima do svojih ciljeva. Ono što nema čvrste temelje, brzo se ruši.
Ove godine nominiran sam za najboljega house DJ-a, DJ-a godine prema izboru struke, najbolju novu klupsku večer s MYUZ kolektivom, mainstream remiks godine za Detour - Bez tebe remix, u kategoriji vizualno rješenje godine također s MYUZ-om jer sam inače i grafički dizajner. Uz to je i BSH events, čiji sam član, nominiran za koncept godine.
Što bi volio poručiti mladim ljudima koji tek počinju glazbeni put?
Mladima poručujem da budu temeljiti, konzistentni, da se ne boje izlaziti iz okvira i isprobavati nove ideje, ali da poštuju starije i iskusnije. U današnje doba hiperprodukcije, preporučio bih i da dobro upoznaju povijest glazbe.