Guy Chambers: MAKK konferencija me inspirirala na borbu za prava autora!
„Mogu vam odmah reÄi kakav naslov ne želim: Äovjek iza Robbieja Williamsa. Ja nisam Äovjek iza njega, on je potpuno samostalan i uspješan tip, a ja sam Äovjek iza Guyja Chambersa“, odmah nas je na poÄetku, blago, ali odluÄno, upozorio Guy Chambers, autor, glazbeni producent i, mora se reÄi, Äovjek iza Robbieja Williamsa.
Bar, naravno, ako se nalazite meÄu publikom na Williamsovom koncertu – Guy je doslovno iza, u sjeni, skriven za klavijaturama u ulozi „muziÄkog direktora“ prateÄeg benda ove velike svjetske zvijezde. Naravno, rijeÄ je i o autoru te glazbenom producentu zaslužnom za najveÄe hitove Robbiejeve karijere: „Angels“, „Feel“, „Rock DJ“, „Millenium“, „Let love be your energy“, „Kids“ i niz drugih. Popis njegovih ostalih suradnika ukljuÄuje imena poput Kylie Minogue, Tine Turner, Toma Jonesa, Marka Ronsona, a tijekom svog boravka u Zagrebu s posebnim je ponosom ispriÄao priÄu kada je, radeÄi na verziji humanitarnog singla „He ain’t heavy (he’s my brother)“, otpjevao solo kojeg je potom Paul McCartney snimio na gitari, baš po Chambersovim uputama. “To Äu priÄati unucima jednog dana”, s osmijehom Äe Chambers.
Razlog njegovog posjeta Zagrebu je šesto izdanje MeÄunarodne autorske kreativne konferencije MAKK, u organizaciji struÄne službe ZAMP Hrvatskog društva skladatelja. Chambers je headliner ovogodišnje konferencije na kojoj je u jednosatnom razgovoru s Milanom MajeroviÄem-StilinoviÄem predstavio svoje glazbeno putovanje te brojne oluje koje su ga pratile do sigurne luke u kojoj je danas. Njihov razgovor privukao je veliku pozornost publike MAKK-a koja je u dupkoj ispunjenoj dvorani slušala Chambersove priÄe („Tijekom gaže u jednom londonskom pubu svirao sam na klaviru „Life on Mars“ Davida Bowieja kad kroz vrata uÄe, glavom i bradom, David Bowie…“) i upijala brojne savjete iz glazbenog biznisa.
Susret na MAKK-u: Guy Chambers i Ian Moss, direktor javnih poslova BPI-ja
Njegov život osrednje uspješnog glazbenika i bivšeg Älana benda Lemon Trees promijenio se onog trenutka kad je Robbie Williams, tada friško razveden od boy banda Take That, dobio popis od desetak potencijalnih suradnika za svoj prvi samostalni album. „Svi ostali na toj listi imali su moÄne reference i suradnje s velikim imenima, a uz moje ime pisalo je samo Lemon Trees. Imao sam sreÄe da je njegova majka voljela taj bend što ga je ponukalo da odabere mene“ ispriÄao je Chambers i opisao svoj prvi susret s Williamsom: „Imao sam dogovoren sastanak s njim, no prije toga, brat i ja smo iseljavali neke stvari iz sobe. Dok smo se muÄili s prenošenjem stola, naišao je Robbie i pomogao nam s teretom. To je bio dobar poÄetak naše buduÄe suradnje!“.
I to kakve suradnje!
Svoj kreativni suživot zapoÄeli su pjesmom „South of the border“ koja se nalazi na prvom Robbiejevom albumu, no njihov sljedeÄi sastanak promijenio je živote obojici. „Druga pjesma koju smo zajedno napisali je Angels. Nastala je u pola sata i gotovo se nije ni dogodila jer sam taj dan htio otkazati zbog upale sinusa. Nazvao sam majku i usput joj rekao da planiram taj dan u doktora, no ona mi je rekla da ima neki osjeÄaj da bi se danas ipak trebao sastati s Robbiejem. Äak i danas, toliko godina kasnije, Äesto se rasplaÄem na koncertu dok sviramo tu pjesmu.“
Nakon albuma prvijenca, niza velikih hitova i uspješne svjetske turneje, zapoÄeli su rad na drugom albumu na kojem mu je dobro došlo iskustvo iz mladosti: „Izbjegli smo klasiÄnu zamku drugog albuma. Umjesto da drastiÄno mijenjamo smjer, samo smo nastavili putanju koju smo zapoÄeli. Svaku pauzu koristili smo za pisanje novih pjesama, u hotelskim sobama, autobusima, svlaÄionicama. Na kraju smo skupili bogat fond za odabir pjesama na drugom albumu“.
Guy Chambers u razgovoru s Milanom MajeroviÄem-StilinoviÄem
„Može se reÄi da sam glazbeni oportunist, ugrabit Äu svaku temu o kojoj mogu napisati pjesmu. Tako je nastala i pjesma Millenium buduÄi da smo u to vrijeme Äekali novu 2001. i nitko se nije sjetio napisati pjesmu s tim naslovom. SliÄna priÄa je i s nedavnom Party like a Russian.“, opisuje Guy upozoravajuÄi svoje kolege kako je važno iskoristiti svaki posjet glazbene muze:
„Danas to izgleda tako da sjednem za klavir i krenem improvizirati. Prije ili kasnije naiÄe neka ideja koja mi se svidi, snimim je na mobitel i stavim napomenu tipa „RW“ ako mislim da bi, primjerica, bila dobra za Robbieja. Äesto je to i usred noÄi, na oduševljenje moje supruge“.
Recept za hit, kaže, ne postoji, ali postoje neka pravila koja su opÄe prihvaÄena u današnjoj pop glazbi: „Don’t bore us, get to the chorus! Ne dosaÄuj nego prijeÄi na refren! To je klišej, ali je istina. Ako vam do refrena treba više od 40 sekundi, onda ste u problemu jer gubite slušatelja. Naslovi pjesama trebaju imati svoj identitet, poput novinskih naslova. Nadalje, ako je pjesma prebrza, onda Äe vam biti popriliÄno neugodno slušati je. S druge strane, ako je prespora, nitko se neÄe pokrenuti. Kad je rijeÄ o tempu, Amerikanci su u tome bolji od nas Engleza“.
Refrene usporeÄuje s ulogom reflektora na koncertima: „Da, oni bi trebali biti priliÄno oÄita stvar. Publika treba znati kad poÄinje refren i to treba biti jasno naglašeno. Svoje refrene bojim u jarkim bojama, oni Äe vam, bez sumnje, dati do znanja da su tu!“.
Na dan svog gostovanja na MAKK-u pojavio se nešto ranije u dvorani i odslušao panel diskusiju o novoj EU Direktivi o autorskim pravima: „Vaša konferencija me inspirirala da se aktivnije ukljuÄim u priÄu oko autorskih prava i zarade autora na Internetu. Vidim da, kao organizatori i kao Hrvatsko društvo skladatelja, zaista snažno zastupate interese svojih Älanova. Priznajem da dosad nisam previše pridavao pozornosti svojim specifikacijama iznosa od YouTubea i Spotifyja, no sada Äu se svakako ozbiljnije pozabaviti time. Štoviše, moj prijatelj je jedan od europarlamentaraca u Bruxellesu i planiram ga podrobnije informirati o potrebama autora na digitalnom tržištu“.
Guy Chambers s predstavnicima i poklonom tvrtke Accord Case
Za svoje mlaÄe kolege, glazbenike i autore ima važan savjet: „Vaše pjesme su vaše vlasništvo, vaša nekretnina. U svoju kuÄu sigurno neÄete pustiti neznanca niti Äete je prodati u pola cijene. Budite svjesni koliko vrijedite i držite se toga! TakoÄer, ne treba vas biti sram povesti odvjetnika sa sobom na sastanak s publisherima ili izdavaÄkim kuÄama – oni Äe vam pojasniti ona sitna slova na kraju ugovora koja Äesto mogu imati presudan utjecaj na karijeru!“.
Iz Zagreba je otišao prepun dojmova i punih ruku suvenira, meÄu kojima je i personalizirani kovÄeg za njegov Fender Telecaster, ruÄni rad hrvatske tvrtke Accord Case. Posebno ga se dojmio i makk-ovski nastup Nikole MarjanoviÄa koji je s prateÄim bendom izveo medley Chambersovih pjesama: „Sjajna svirka! Snimio sam cijeli njihov nastup mobitelom i planiram ga pokazati Robbieju i ostatku benda…“.
Guy Chambers s Nikolom MarjanoviÄem i Älanovima benda