Garage in July: Uz RockOff se bolje čujemo!

Uoči nastupa benda Garage in July na ovogodišnjem Karlovačko RockOffu, popričali smo s Bojanom Đurđevićem koji se krije iza aliasa Jim. Garažeri će na festivalu nastupiti 12.10. u zagrebačkom Shock Show Industry Katran, zajedno s Harvo Jay, Ti, ja i moja mama, Mel Camino i Jam Ritual...

Garage in July je u jednoj rečenici...

Mi smo visokooktanski Swamp 'n' Roll sastav.

Koliko ste dosad pratili festival i što očekujete od svog ovogodišnjeg predstavljanja?

Pratimo RockOff od njegovih početaka i smatramo da je to jako dobra platforma za promoviranje rada mladih bendova. RockOff je uspio pomoći nekim bendovima da dobiju pozornost koju itekako zaslužuju. Uzmimo npr. odličan M.O.R.T. ili Rezerve.  Smatramo da smo bend koji ima nešto za reći, a RockOff nas može pogurati malo naprijed.

Postoji li danas neki recept za uspješno funkcioniranje benda?

Mislim da je najvažnije da si ljudi u bendu budu prijatelji. Da idu zajedno van, da zajedno piju pive, slušaju ploče, idu na koncerte, zajednički upijaju iskustva. Važna je volja članova benda i razina predanosti. Da se to što radi bend shvati ozbiljno, da bend bude kao obitelj i da svima u bendu najvažnije bude stvarati muziku. Bendu se treba posvetiti, živjeti za to i ne dopustiti životu da se bend stavi na stranu, ne dati nikome i ničemu da to ugasi. Ako se stvari postave tako, možda se dođe i do nekih resursa, a ako se do tih resursa nikad ne dođe, još imaš prijatelje s kojima stvaraš muziku i s kojima dijeliš najljepše i najteže trenutke u životu. Tek tada, po meni, bend ima smisla. Nekome uspije, nekome ne. Važno je raditi to što voliš i u što vjeruješ, pa što bude-bude.

Koja je vaša glazbena misija i koliko ona utječe na vaš stvaralački proces?

Naša glazbena misija je širiti groove i naslijeđe Delte. Prenositi jednostavne, plemenske ritmove i pritom ostaviti nešto svoje. Učiniti muzikom da ljudi osjećaju, da se znoje, da ih lupi.  Od djetinjstva slušam puno glazbe. U 4. osnovne mi je susjed posudio kazetu ZZ Topa i nikad neću zaboraviti taj ritam, taj groove. Bio sam dijete i nisam kužio ništa, ali to me dirnulo, potaknulo na neki način koji je u meni i dan danas prisutan. Kad sam u srednjoj prvi puta čuo „Mannish boy“ Muddy Watersa, jednostavno sam odlijepio. Poludio sam. Zvao sam prijatelje iz razreda i puštao im tu pjesmu preko telefona. Znao sam da se s time želim baviti, da želim to osjećati cijeli svoj život. Htio sam svirati. Biti dijelom tog čarobnog ritma. Kako je nas glazba odgajala i nekako nam je dala nas same, tako i mi sebe želimo dati njoj. Kod samog procesa stvaranja nema nekih pravila. Netko od nas dođe s riffom, rjeđe s cijelom pjesmom i onda svi zajedno to slažemo, korak po korak. Usporedno s tim, ja pjevam i radim na tekstu. Kad se svi osjećamo dobro, onda je to to. Više ju ne diramo.

Koliko ste zadovoljni svojom prisutnošću u radijskom eteru, koliko je danas radio važan medij?

Naša zadnja dva singla (Buntovnik ljubavi i Trijem za ples) znaju se zavrtiti na radio postajama. Postoji baza radijskih postaja koja nas vrti skoro pa svaki dan, nekim radijskim postajama nismo se nikad ni približili. Prije ta dva singla, vrtili smo se jako slabo. Mislim da je problem što je danas program većine komercijalnih/privatnih radio postaja formatiran. Te radio postaje žive od reklama, a da bi reklame imale smisla, radio postaje trebaju biti što slušanije. Zato se na tim radio postajama vrte pjesme koje kao da su rađene po nekim unaprijed određenim pravilima i formulama, to su ti tzv. hitovi. Zašto su hitovi? Zato što se vrte, a zašto se vrte? Ne znam. Nekad znaju biti dobre pjesme, a nekad sve zvuči isto i bezlično. To je taj začarani krug.

Kako ste prihvatili Internet kao novi glazbeni „teren“?

Internet je odlična platforma koja nudi beskonačne mogućnosti plasiranja i promoviranja glazbe. Isto tako, zahtijeva i drugačiji pristup. Digitalna distribucija glazbe i streaming servisi sve više preuzimaju prostor slušanja i kupovanja glazbe. Naravno da će se dobre ploče uvijek dobro prodavati jer bendovi imaju svoje baze fanova, a sve je više i kolekcionara. Glazba je danas dostupna putem aplikacija za smartphone. To je nešto što trebamo uzeti u obzir i možda polako mijenjati način razmišljanja u vezi distribucije glazbe. Trudimo se biti prisutni online te smo svoja dosadašnja izdanja stavili na Bandcamp, Deezer, Google Play i slično.

Što savjetujete svojim kolegama koji se nađu u dilemi između diskografskog i DIY pristupa?

Najlakše je davati savjete. Treba raditi ono što misliš da trebaš raditi i ne slušati nikoga. Što se dvojbe između DIY-a i diskografa, mislim da treba pokušati i jedno i drugo i vidjeti kako to funkcionira sve skupa. U jednom je trenutku bolje sve raditi sam, a nekada ti i diskograf može pomoći.

Jeste li imali priliku preslušati ostale ovogodišnje natjecatelje Karlovačko RockOffa – imate li neke svoje favorite?

Najviše mi se svidio bend Harvo Jay i njihova pjesma Zapad. Lud je beat i sve je malo pomaknuto. Sjela odmah na prvu.

Za kraj, popularni „planovi za budućnost“?

Nakon festivala planiramo izbaciti svoj novi studijski materijal, EP naziva „Sjaj u blatu“. Puno smo radili na njemu. Obogatili smo svoj zvuk i dublje smo kopali po Delti. Htjeli smo iščupati što više iz tog riječnog mulja i blata i vidjeti gdje ćeš nas to odvesti. Uzbuđeni smo jako u vezi toga i veseli nas izlazak EP-a. Kad EP izađe, planiramo što više svirati svugdje.