Jasenko Houra: 40 godina uličnog herojstva

Cantusov suradnik Bojan MušÄ‡et za novi je broj našeg jedinog glazbenog časopisa razgovarao s Jasenkom Hourom, autorskim pokretačem Prljavog Kazališta...

Ako je prošle godine najvažnije gostovanje u Splitu bilo nastup Iron Maidena, ova godina po svemu sudeći bit će upamćena po spektakularnom koncertu Prljavog kazališta u Spaladium Areni. Riječ je o koncertu kojim je Kazalište počelo obljetničku turneju. Prije 40 godina skupina klinaca iz zagrebačke Dubrave usvojila je punk postulate, nakon godinu dana snimila prvi singl Televizori i otad nisu prestali biti integralni i nezaobilazni dio ovdašnje rock-scene.

U tih 40 godina bend je snimio 14 studijskih albuma i osam live albuma, a objavljeno je i desetak kompilacija te šest videoizdanja. Darko Glavan i Hrvoje Horvat napisali su biografiju benda Sve je lako kad si mlad. Prema naslovima njihovih pjesama nazvani su dokumentarni film i prateća knjiga Igora Mirkovića – Sretno dijete, kao i TV serija Crno-bijeli svijet. Tako se zove i njihova produkcijska kuća, koja je objavila i nekoliko diskografskih izdanja. Bend je odsvirao najveći i najvažniji koncert na ovim prostorima – 17. listopada 1989. pred gotovo 300.000 ljudi na zagrebačkom Trgu Republike (danas Trg bana Josipa Jelačića), a pjesma Mojoj majci postala je i neslužbena hrvatska himna. Zanimljivo, posrijedi je i prva pjesma remix koja se nalazi na 7-inčnom singlu – Topoteka remix DJ Pucka. Koncerti Prljavog kazališta, zapravo, priča su za sebe, od onih koji su zabranjeni do onih koje pohodi više desetaka tisuća ljudi.

Inicijalno pankeri, zahvaljujući skladateljskom geniju Jasenka Houre, dečki iz Prljavog kazališta nisu se stilski ograničavali, pa je drugi album rađen sa zamjetnim utjecajem ska glazbe, na trećem se osjeća inspiracija klasičnim rockom (na ovitku je Houra i napisao da su neke pjesme inspirirane Bruceom Springsteenom i Philom Collinsom), na četvrtom su isprobane pop varijante, a Houra se nije libio napraviti i tamburašku skladbu – Uzalud vam trud, svirači. Niska hitova Prljavog kazališta je nepregledna, a i dan-danas se za njihove koncerte traži karta više, ne bez razloga. Bend djeluje čvrsto, uigrano, stameno, žestoko i emotivno.

O 40 godina karijere Prljavog kazališta razgovaram s vođom benda Jasenkom Hourom, a kako se poznajemo gotovo cijelu karijeru benda, logično je da razgovor skreće s glavne teme i ne prati osnovnu liniju razgovora. Houra priča kako je htio napraviti veliki koncert na stadionu skorašnjeg trećeligaša NK Zagreb, ali je to problem zbog izbora i najezde političara koji su posve zakrčili medijski, a očito i oglasni prostor. Žao mu je što sada bend neće moći odsvirati obljetnički koncert u Zagrebu i koliko je, zapravo, truda uloženo u organizaciju da bi na kraju sve propalo. No sigurno je da će Prljavo kazalište imati još sjajnih koncerata ne samo u Zagrebu (onaj prije dvije godine na Šalati bio je spektakularan) nego i drugdje.

Uostalom, vrijeme je i za novi album. Izvrstan posljednji long play (da, kao i prethodni Tajno ime izašao je na vinilu) Možda dogodine izašao je 2012., tako da je sigurno vrijeme da Prljavo kazalište repertoar proširi novim skladbama. Također, sigurno će se u dogledno vrijeme pojaviti i kompilacija Ultimate Collection Croatia Recordsa s odabranim snimkama benda. Zanimljivo je da je Prljavo kazalište prvi singl izdalo za tadašnji Jugoton, današnji Croatia Records, i vrlo brzo postalo miljenikom omladinskog tiska, poglavito Poleta koji je diktirao glazbene trendove potkraj sedamdesetih i početkom osamdesetih.

U programatskom tekstu iz Poleta „Punk u HNK“, objavljenom u Poletu prije 40 godina, spominjali ste da je Prljavo kazalište moralo pristati na kompromise. Isto tako, rekli ste da ste bili u dugovima. O čemu je riječ i na koji način ste od lokalnog benda Ciferšlus postali punk-rock atrakcija?

Vjerojatno je to bilo izrečeno u kontekstu prvih ugovora s Jugotonom i odabirom pjesama za prvi singl. Što se tiče dugova, nije to nikakva tajna. Prve dvije godine postojanja Kazališta bio sam sretan kad sam imao za cigarete. Što se pak tiče našeg naglog uzleta, ključno je bilo da su se poklopili vrijeme i okolnosti. Na britanskoj sceni pojavili su se novovalni bendovi, a osim toga glavni medij naše generacije, Polet, podržavao je takvu vrstu glazbe.

Davorin Bogović obilježio je inicijalno razdoblje benda. Kako mislite da bi se on razvijao dalje u Kazalištu, biste li uopće mogli skladati pjesme s kasnijih albuma razmišljajući o njemu kao pjevaču? Nastupili ste svojedobno zajedno u Tvornici na jednoj novovalnoj retrospektivi; u kakvim ste odnosima danas?

Pomalo mi je teško odgovoriti na to pitanje jer sam često o tome razmišljao. Vjerujem da bi se Davor potpuno drukčije razvijao odrastajući s bendom, ali nemam pravi odgovor na to pitanje. Što se naših odnosa tiče, godine su napravile svoje, tako da smo danas u boljim odnosima jer smo vjerojatno svjesni kroz što smo prolazili u životu.

Otpjevali ste sve skladbe s albuma Heroj ulice. Kako sebe vidite u ulozi pjevača? Biste li mogli samostalno otpjevati neke druge pjesme (osim onih koje ste naknadno tu i tamo otpjevali)? Koja vam je pjesma iz vaše diskografije najbolje „legla“ kao pjevaču?

Na neki način je cijeli Heroj ulice bio prilagođen mojem načinu interpretacije. Što se tiče drugih pjesama koje je Kazalište snimilo, te su pjesme prilagođene i Bogoviću i Bodalecu, tako da mislim da ne bih mogao otpjevati te pjesme. Meni bi vjerojatno najbolje „legle“ pjesme s Heroja ulice, iako su moji članovi jako zadovoljni pjesmom Slaži mi jer sam to otpjevao strašno pijan.

Prema nekim mišljenjima, Heroj ulice vaš je najzreliji i najbolji album. Je li uistinu tako? Kojim ste albumom Prljavog kazališta najzadovoljniji i zašto?

Najteže mi je govoriti o diskografiji Kazališta jer sam subjektivan, ali ja bih na to pitanje drukčije odgovorio. Mislim da je Kazalište u karijeri imalo vrlo bitan debitantski album, a poslije, tako ja mislim, tri bestseller albuma: Crno-bijeli svijet, Zaustavite zemlju i Lupi petama. Zapravo, vrlo mi je teško neki izdvojiti.

Mladen Bodalec je uz vas i Tihomira Fileša, originalne članove postave, postao zaštitni znak benda. Izvrstan frontmen i odličan pjevač, obilježio je mnoge nezaboravne pjesme benda. Zanimljivo je kako ste s njim objavili šest live albuma plus jedan gdje su snimke i s Bogovićem te četvrtinu kompilacije Zagreb Rock Forces. Odakle ta potreba da se na dva studijska albuma objavljuje jedan live? Na tim live albumima nemate nijednu pjesmu koja već nije objavljena na nekoj studijskoj ploči, zar ne?

Potpuno ste u pravu.  Međutim, ja nemam nikakve potrebe za live izdanjima i to je uvijek u domeni diskografske industrije. A kakvih sam se sve izdanja naslušao, to ne možete vjerovati.

Imali ste mnogo velikih, znakovitih koncerata. Je li vaš nastup na Trgu bana Jelačića 17. listopada 1989. vaš najveći i najvažniji koncert? Objavili ste i kasetu Zabranjeni koncert. O kakvom je koncertu riječ?

Već je toliko toga ispričano o koncertu na Trgu bana Jelačića kao najvećem koncertu Kazališta da jednostavno ni ja ne razmišljam više o drugim koncertima jer ih jednostavno ne mogu usporediti s tim nastupom. Što se tiče kasete Zabranjeni koncert, nju smo izdali revoltirani nedobivanjem Dinamova stadiona za koncert i završetak turneje Lupi petama pa smo se zatvorili na Radiju Velika Gorica i odsvirali taj koncert.

Promijenili ste nekoliko diskografskih kuća, a imate i svoju produkciju – CBS (Crno-bijeli svijet). Koje vam je najpozitivnije iskustvo? Kako funkcionira vaša produkcija danas, čime se sve bavi?

Moje najpozitivnije iskustvo bila je suradnja s produkcijom Suzy, za koju sam snimao od 1979. do 1993. Ondje sam puno toga naučio o diskografiji, premda sam i sa svim ostalim diskografima surađivao vrlo dobro i sa svima ostao u prijateljskim odnosima. Međutim, ja sam dijete Suzyja. Mislim da smo na vrijeme izašli iz veće ekspanzije tvrtke koja je imala na samom početku odličan uspon. Međutim, svi smo se počeli brinuti zbog pada komadne prodaje, što se na kraju ispostavilo kao glavni problem diskografije, pa i danas za to nema rješenja, tako da je danas CBS praktično menadžment Prljavog kazališta. Na kraju krajeva, i sve ostale diskografske kuće polagano pokušavaju zauzeti profitabilniji dio koji se odnosi na koncerte i izvođenja.

Posljednji studijski album Možda dogodine skupio je mnogo vrlo dobrih kritika. Dojam je kako ste prilično opušteno, bez opterećenja, prišli njegovu stvaranju. Kako danas ocjenjujete, s vremenskim odmakom, taj album i pripremate li neki novi studijski uradak?

Volio bih da znam raditi opušteno. Međutim, godine su me naučile da Kazalište najbolje radi pod pritiskom. Što se tiče novog albuma, materijal je završen, no ja stvarno ne znam kad će biti objavljen.

Ove godine obilježavate 40 godina djelovanja. Spremate li štogod za tu obljetnicu i kako tumačite to da ste i dalje aktivni sve ove godine s obzirom na činjenicu da su svi pankerski i novovalni bendovi s kojima ste na početku karijere dijelili pozornicu (Parafi, Pankrti, Termiti… oni s kojima dijelite sudioništvo na kompilaciji Novi punk val 78-80) odavno prestali s aktivnim radom?

Svirat ćemo praktično cijelu godinu turneju Kazalište 40 koju smo već počeli koncertom u Spaladium Areni. Zagreb je bio predviđen za 30. svibnja na stadionu u Kranjčevićevoj, ali smo prinuđeni pomaknuti datum koncerta zbog lokalnih izbora koji su se preklopili s datumom. Praktično je bilo nemoguće dobiti adekvatnu reklamu jer je politika zauzela sav medijski prostor, pa čak i bandere pokraj ceste. Jbg. Što se tiče cijele novovalne družine, jednu im stvar ne mogu oprostiti, a to je dan kad su prestali svirati jer su to sve bili bendovi koji su nastali iz uvjerenja, a nije ih stvorio show business.