sinkOpa: Boris Hrepić Hrepa

Gost ovotjedna sinkOpe je svestrani Boris Hrepić Hrepa. Njegovim brojnim ulogama od ove godine je dodana i funkcija umjetničkog direktora dvaju festivala. Ipak, predstavljanje prepustimo njemu...

Za početak, kako bi te najbolje opisali – kao glazbenika, umjetnika, slikara, bluesera? Kako bi sam sebe opisao i u kojim omjerima?

Hm, ja sam u biti sve to, samo što sam u određenim periodima života bio naglašenije nešto od toga. Recimo prije godinu i po', kada mi je izašla knjiga, nakratko sam se osjećao kao pisac, ali zadnju godinu dana sam definitivno najviše blueser. Mada, pojam umjetnik objedinjuje sve ove kategorije.

Može li se reći da je tvoj matični bend trenutno Sunnysiders? Otkud ideja za okupljanje? Kako bi se žanrovski svrstali?

Sunnysiders je definitivno moj matični bend s kojim sam ostvario veliki dio snova jednog sedamnaestogodišnjaka koji je maštao da će jednog dana ići na jug Amerike i svirati blues. Osnovali smo ga 2010. Antonija Vrgoč Ro La i ja kad smo se kao duo prijavljivali na 2nd Croatian Blues Challenge. Sa svojim autorskim pjesmama te smo godine i pobijedili, otputovali u Memphis na International Blues Challenge. Samim vrhom svoje glazbene karijere smatram upravo naš prvi nastup u Pig On Beale Blues Clubu na Beale Streetu kada smo u konkurenciji američkih izvođača prošli u polufinale. Po povratku pridružili su nam se Hans i Šparka. Žanrovski pripadamo bluesu, mada imamo stalno odmak od tipičnog blues izričaja.

Nakon albuma obrada Daleke Obale, koji je sljedeći diskografski projekt Sunnysidersa?

Evo upravo sada se miksa naš treći album, drugi autorski na engleskom, koji će se zvati Click Play.

Kad smo već kod Daleke, što bi se trebalo dogoditi da se ponovno okupi izvorna postava benda?

Mora se otvoriti rupa među oblacima te nas obasjati bar malo svjetla koje nas je obasjalo tada kada smo počinjali. Nemam ništa protiv reuniona ako u njima ima energije i ljubavi.

A kolike su šanse za neku buduću autorsku suradnju s Marijanom Banom?

Slabe, naši su se glazbeni putevi široko razišli, ali nikad ne reci nikad. On je u mirnoj, radnoj penziji, a ja sam u ushuktalom umjetničkom pogonu od 0-24.

Tvoja pjesma „Žao mi je nas“ s albuma „Di si ti“ nekako je prošla ispod rada, iako se radi o zaista sjajnom komadu. Što se krije iza njenog nastanka i inspiracije za pjesmu?

O, rijetki su prepoznali tu pjesmu. Nastala je u Zagrebu par mjeseci prije nego je Daleka Obala počela snimati album „Di si ti“. Stih „Mutna svjetla kišovitog grada“, to je Zagreb. U to doba smo potrošili gotovo sve pjesme iz Banove zalihe, pa je dobro došla, žao mi je jedino što u finalnoj verziji nije prošao gitarski riff oko kojeg sam pjesmu gradio.

Posebno je bila zapažena i tvoja knjiga „Našao sam dobar bend“ koja se bavi glazbenim odrastanjem u Splitu 80-ih. Kad bi se uhvatio pisanja njenog nastavka, kako bi se knjiga zvala i o čemu bi bila?

Čim je ta knjiga izašla, na valu dobrih kritika počeo sam odmah pisati drugu. To će biti niz kratkih priča iz moje glazbene prošlosti, biti će tu i tamo i Daleke Obale, ali većina priča će biti vezano uz blues, dosta Memphisa, kako sam upoznao neke slavne glazbenike i slično. Zvat će se najvjerojatnije „Priče starog bluzera“, al' polako, prošlu sam deset godina slagao, čekam da budem još stariji bluzer da bude vjerodostojnije.

Uz glazbu i književnost, povremeno si aktivan i u televizijskom mediju – što je s emisijom „Dica sritnih lica“? Postoje li planovi za dizanje tvog zanimljivog edukativno-glazbenog kolaža i na nacionalnu razinu?

Snimajući četristo i nešto epizoda „Dice sritnih lica“ proveo sam prekrasnih i poučnih deset godina u druženju i radu s djecom. Sada se uglavnom vrte reprize, jednostavno nemam više vremena posvetiti se emisiji. Uvijek je imala problema s financijskom podlogom, umorio sam se tražiti sponzore da se pokrije samo osnovni minimum za njezinu izradu. Ali sam i dalje aktivan što se tiče snimanja i montiranja, upravo završavam dokumentarac o mom ovogodišnjem američkom blues putovanju. Putopis, osim Memphisa i Atlante, obuhvaća i Macon te Clarksdale sa glasovitim i mitskim crossroadsom na kojem je po legendi Robert Johnson prodao dušu vragu za vještinu sviranja bluesa.

Ove godine obnašaš i uloge direktora dvaju zanimljivih festivala – postoji li nit koja povezuje blues u Trilju s uličnim glazbenicima u Biogradu?

Nit koja ih povezuje je radost muziciranja uživo. I blues i ulični svirači imaju smisla jedino kad su u direktnom kontaktu s publikom.

Koliko blues ima doticaja s dalmatinskom glazbom u najširem smislu i koje se mogućnosti otvaraju za povezivanje Cetinskog kraja s deltom Mississippija?

Mada naizgled blues, kao autohtona glazba američkog Juga, nema veze s izvornom dalmatinskom glazbom, veže ih ta južnačka poveznica koja uključuje strast i emocije. Cetina i Mississippi s Thrill Blues Festivalom nikad do sada nisu bili bliži. Ove sam godine u Memphisu dosta pričao o Trilju i blueseri su imali problema u izgovoru riječi Trilj, oni su više izgovarali kao thrill, tako da je od tog izgovornog problema došlo do naziva Thrill Blues Festival.

Kakav je odaziv za festival u Biogradu, što bi poručio glazbenicima koji su skeptični prema nastupu „na cesti“?

Ovo je prva godina Biograd Street Music Festivala, takav festival je pomalo i kao festival takve vrste novost, ali evo svakim danom je broj prijava sve veći. Biograd je službeno prvi grad u Hrvatskoj koji se deklarira kao prijatelj i domaćin uličnih svirača. Ja osobno volim nastupati na ulici, taj direktan kontakt s slučajnim prolaznicima koji postaju publika je za mene izazov. I Hrvatska Glazbena Unija je stala iza festivala sa željom da se osvijesti važnost uličnih svirača. Svugdje u svijetu na ulici znaju svirati i glazbenici sa završenim glazbenim akademijama, mnogi danas slavni glazbenici kalili su se svirajući na ulici. Jedan od njih je i Eric Sardinas koji je svjetska blues zvijezda i headliner prvog Thrill Blues Festivala.

Više o:

Sunnysiders - https://www.facebook.com/Sunnysiders-official-271563829547008/

Thrill Blues Festival - https://www.facebook.com/thrillbluesfestival/

Biograd Street Music Festival - https://www.facebook.com/biogradstreetmusicfestival/

Foto: Ivica Tvrtko Lukenda