Intervju: dobitnici nagrade DZIV-a
Državni zavod za intelektualno vlasništvo nedavno je poslavio svoju 25. obljetnicu, a svečana proslava bila je prilika i za dodjelu nagrada za najbolje stručne i znanstvene radove iz područja intelektualnog vlasništva.
Za najbolji rad u kategoriji Seminarski i završni radovi na preddiplomskom i diplomskom studiju nagrada je dodijeljena za rad pod nazivom „Autorskopravna zaštita fiktivnih likova ili: kada je i superjunacima potrebna zaštita“, autora Relje Rajkovića i Luke Kušpilića.
Za najbolji rad u kategoriji Stručni i znanstveni radovi znanstveno-istraživačkog i akademskog osoblja nagrada je dodijeljena za rad pod nazivom „Implementation of Directive 2014/26/EU on Collective Management and Multi-Territorial Licensing of Musical Rights in Regulating the Tariff-Setting Systems in Central and Eastern Europe“, autorice Romane Matanovac Vučković.
To je bio povod za razgovor s ovogodišnjim laureatima...
Romana Matanovac Vučković
Možete li ukratko predstaviti sažetak svog rada, koji su njegovi ciljevi i krajnji zaključci?
U radu sam obrađivala kako će nova Direktiva o prekograničnom kolektivnom ostvarivanju autorskog prava na internetu djelovati na vrijednost glazbe u državama članicama Europske unije koje pripadaju tzv. Centralnoj i Istočnoj Europi. Obrađivala sam načine određivanja cijene glazbe u kolektivnom sustavu po dosadašnjim pravilima te projicirala kako će se nova pravila iz Direktive reflektirati na ta uređenja u budućnosti. Mogu reći da moja predviđanja nisu dobra te da sam zaključila da će sustav novih pravila dovesti do pada vrijednosti glazbe, osobito u ovome dijelu Europske unije kojem i mi pripadamo.
Ukazala sam da Europska komisija nije uzela u obzir sve elemente kolektivnog sustava i njegovu posebnu ulogu u ovome dijelu Europske unije, te da nije uzela dostatno u obzir kulturnu i socijalnu ulogu sustava kolektivnog ostvarivanja. U sustavu novih pravila glazbu je poistovijetila sa svakom drugom robom na tržištu. To će po mom mišljenju negativno utjecati na vrijednost tzv. malih repertoara kao što su repertoari Centralne i Istočne Europe, koji će dodatno izgubiti na vrijednosti u tržišnoj utakmici na Internetu te će Europska unija posljedično izgubiti na kulturnoj raznolikosti.
Možemo li IV smatrati "sirovinom 21. stoljeća"? Kolika je svijest hrvatskog društva i političkih institucija o gospodarskom i kulturnom potencijalu kreativnosti?
Intelektualno vlasništvo ima svoje lice i svoje naličje. Ono je svakako jedan od važnih pokretača društva i društvenog razvoja.
No, s druge strane, potreba da se prigodom svakog korištenja urede i, dakako, plati korištenje prava intelektualnog vlasništva djeluje i negativno u svijesti javnosti koje se tada ponaša kao da intelektualno vlasništvo cijelo vrijeme ipak "smeta" i negativno utječe na slobodu pojedinaca. Stoga je vrlo važno osigurati dobar balans između potrebe zaštite intelektualnog vlasništva i potrebe naplate korištenja intelektualnog vlasništva od čega korist trebaju imati u prvome redu kreativci, ali i oni koji ulažu u stvaranje intelektualnih tvorevina.
Nije to tako jednostavno i svjedoci smo raznih lutanja, pa i na europskoj razini, u želji postizanja tog balansa. Meni danas izgleda da smo u popriličnom disbalansu čije će se posljedice vidjeti za desetljeće ili dva. I čini mi se da će taj disbalans ići na štetu kreativnosti i kulturne raznolikosti. No, voljela bih da sam u krivu.
Koji se izazovi kriju za kreativce u bliskoj budućnosti, pogotovo uzevši u obzir rastuće digitalno tržište?
Kreativci na digitalnom tžištu suočeni su s teškim izazovima. Za neke, poglavito one trenutno manje poznate i s manje resursa, digitalno tržište je blagodat jer uspijevaju brzo i efikasno doći do javnosti, a i onako od svojeg kreativnog rada ne ostvaruju nikakvu značajniju zaradu. Za druge, već afirmirane, koji su u dosadašnjem sustavu ostvarivali prihode za vlastitu egzistenciju, digitalno tržište često donosi promjene koje ih tjera natrag, u sferu besplatnog korištenja jer znamo da je na internetu manje-više sve besplatno i dostupno. I servisi koji nude kreativne sadržaje zapravo naplaćuju bitno manje od onoga što se do nedavno moglo zaraditi u drugim poslovnim modelima. Svakako je izazov uspjeti preživjeti i živjeti od kreativnog rada u digitalnom okružju koje inzistira na milijardama klikova kako bi se ostvarile i dalje male zarade. No, kreativci su uvijek pokazali žilavost i kreativnost pa vjerujem da će i u ovim novim okolnostima uspjeti pronaći modele koji će zadovoljiti sve aspekte njihovog života.
Kako napreduje poslijediplomski studij IV-a, kakve su reakcije prve generacije i koja je perspektiva studija u budućnosti?
Poslijediplomski interdisciplinarni sveučilišni studij Intelektualno vlasništvo izvrsno je krenuo s prvom generacijom polaznika kojih ima 26.
Izgleda mi da su reakcije studenata - poslijediplomanata na način provođenja studija i organizaciju studija jako dobre i da su polaznici zadovoljni. Vrlo nam je važno da smo na Sveučilištu u Zagrebu, koje je nositelj studija u kojem sudjeluje 10 njegovih sastavnica, uspjeli osigurati dobar odaziv polaznika jer je riječ o samofinancirajućem studiju koji se financira iz školarina i eventualno sponzorstava i donacija. Pokazalo se da je potreba za ovakvim studijem velika te vjerujem da će i u budućnosti studij biti vrlo uspješan. Evo, polažu se i prvi ispiti, završavamo prvi semestar, sve ide dobro i po planu.
Relja Rajković i Luka Kušpilić
Možete li ukratko predstaviti svoj nagrađeni rad? Što vas je ponukalo na tu temu i do kojih ste zaključaka došli?
Relja: Rad „Autorskopravna zaštita fiktivnih likova: ili kada je i superjunacima potrebna zaštita“, baš kao što i naslov sugerira, pretežito se bavi pitanjem zaštite fiktivnih, izmišljenih likova, koji imaju izrazito važnu ulogu u književnim, filmskim i sličnim umjetničkim, autorskim djelima. Riječ je o likovima poput Supermana, Mickeya Mousea i sl. Naime, na prvu, čini se logičnim da fiktivni likovi uživaju autorskopravnu zaštitu jer oni su najčešće originalne intelektualne tvorevine autora. Iako oni zaista, pod određenim uvjetima, uživaju autorskopravnu zaštitu, to nije sasvim jasno uređeno u Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima stoga smo kroz rad pokušali razjasniti tu situaciju odgovarajući na pitanja jesu li i pod kojim uvjetima fiktivni likovi predmet autorskopravne zaštite.
Rad možemo, u grubo, podjeliti na dva dijela. U prvome dijelu rada analizirali smo sudske presude američkih sudova te njihova stajališta glede zaštite fiktivnih likova, a u drugome dijelu smo nastojali doktrine, koje su godinama razvijali američki suci, prilagoditi te primjeniti u kontekstu zakonodavstva Republike Hrvatske.
Budući da je američka filmska industrija jedna od najvećih, izabrali smo ugledati se na rješenja njihove jurisprudencije. Oni se, naime, bave tim pitanjem još od davne 1930. godine, stoga nas ne iznenađuje činjenica da su u međuvremenu razvili bogatu sudsku praksu.
Na ideju smo došli kroz razgovor s našim mentorom prof. dr. sc. Igorom Glihom, koji nam je ukazao na probleme iz područja autorskog prava koji su proizlazili iz dugogodišnjih sporova oko popularnog lika Jamesa Bonda. Nakon što smo počeli istraživati slučaj Jamesa Bonda, ubrzo smo uočili specifičnosti pravne zaštite fiktivnih likova te okolnost da u Hrvatskoj nije mnogo pisano o njoj, što je u pravilu odličan indikator da je tema znanstvenog rada pogođena.
Kad je, zapravo, superjunacima potrebna pravna pomoć?
Relja: Superjunacima, odnosno, fiktivnim likovima pravna je pomoć potrebna u slučajevima povrede autorskog prava na njima. Autorsko pravo apsolutno je pravo što znači da se kao potencijalni povreditelji pojavljuju sve osobe osim samog autora. Do povrede autorskog prava može doći povredom zakona, ali i povredom ugovora. Povredu zakona može učiniti bilo koja osoba budući da je autorsko pravo apsolutno, dok ugovor može povrijediti samo ugovorna stranka.
Predmetom povrede mogu biti autorova imovinska, ali i moralna prava (ovlaštenja). Tipična povreda autorskog imovinskog prava predstavlja neodobreno korištenje što obuhvaća svako korištenje autorskog djela koje nije odobreno od autora ili drugog nositelja autorskog prava. Do takve povrede može doći neovlaštenim umnožavanjem, javnim prikazivanjem, izvedbom, preradom i sl. Do povrede može doći i neplaćanjem autorske naknade budući da za svako korištenje autorskog djela autoru pripada naknada, ako ZAPSP-om ili ugovorom nije drukčije određeno. Povreda moralnih prava također predstavlja važan problem budući da je moguće iskrivljavanje fiktivnog lika, njegovo stavljanje u nedolične situacije i sl.
Na koje ste zanimljive slučajeve naišli tijekom pripreme svog rada?
Luka: Tijekom pisanja rada naišli smo na mnogo zanimljivih slučajeva u kojima su se pojavljivali poznati fiktivni likovi, budući da upravo općepoznati likovi imaju ogroman ekonomski potencijal zbog svoje prepoznatljivosti. Tako je u sporu Detective Comics v. Bruns Publications (111 F.2d 432 (2d Cir.1940)) nositelj autorskog prava na Supermanu, Detective Comics, tvrdio kako lik Wonderwoman krši njegovo autorsko pravo budući da su oba lika superjunaci u ljudskom obliku, s izvanrednom snagom i brzinom i ciljem borbe protiv zla. Tuženik se branio tvrdeći kako Superman nije ništa više nego stereotip, tj. ideja koja ne uživa autorskopravnu zaštitu. Sud je ipak stao na Supermanovu stranu jer je utvrdio kako postojanje specifičnih elementa, poput zaustavljanja metaka, preskakanja građevina, letenja, dizajna njegovog kostima i sl., čine lik Supermana razrađenijim i razvijenijim od stereotipnog lika „dobronamjernog Herakla“, kako je tvrdio tuženik.
Filmski studio MGM morao je sudskim putem tražiti zaštitu lika Jamesa Bonda u slučaju Metro – Goldwyn – Mayer Inc. v. American Honda Motor Company Inc. (900 F.Supp.1287 (C.D. Ca.1995)). Naime, Honda je 1995. godine u SAD-u emitirala reklamu za svoj novi model Honda del Sol u kojoj ljubavni par u automobilu progoni na autocesti negativac u helikopteru. Muškarac je elegantno odijeven i govori britanskim naglaskom, a ime mu je - James Bob. Reklama je aludirala na poznatog tajnog agenta do te mjere da je MGM smatrao kako je njegovo autorsko pravo na liku povrijeđeno. Honda se branila kako njezina reklama prikazuje stereotipnu scenu potjere te da lik Jamesa Bonda ne uživa zaštitu jer se mijenjao kroz različite filmove i glumce koji su ga igrali. Sud se nije složio s Hondinom obranom te pružio zaštitu nositelju autorskog prava na Jamesu Bondu. Naime, američki je sud utvrdio preveliku sličnost te naveo da upravo činjenica da su elementi lika konstantni usprkos čestim promjenama glumaca svjedoči o jedinstvenosti lika i ne podržava tvrdnju da je ostao na razini ideje, već je konkretiziran. Sud je sažeo svoje mišljenje navodeći kako: «James Bond film bez Jamesa Bonda nije James Bond film».
Kako vidite perspektivu IV-a u hrvatskom kontekstu u narednih nekoliko godina?
Luka: Intelektualno vlasništvo u kontekstu Republike Hrvatske ne može se gledati izvan europskog konteksta. Europska unija uložila je velike napore kako bi došlo do harmonizacije i unifikacije uređenja intelektualnog vlasništva u cilju boljeg funkcioniranja unutarnjeg tržišta. Hrvatska je uspjela u većem dijelu odgovoriti na europske izazove, no moramo imati na umu da je uređenje intelektualnog vlasništva u Republici Hrvatskoj još relativno «mlado» i kako je pred nama još dugačak put.
Ono na čemu zasigurno još moramo raditi je podizanje svijesti o važnosti intelektualnog vlasništva, i još važnije, važnosti njegove zaštite. S ovim su izazovom, u suvremenoj eri globalizacije i interneta, suočene sve države pa tako i mi. Sigurna je činjenica kako intelektualno vlasništvo ima veliki doprinos ekonomiji i temelj je budućeg razvoja na svim područjima te je zato vrijedno zaštite.