sinkOpa: Gruhak
Dubrovački bend Gruhak dobro je poznat hrvatskim ljubiteljima rock and rolla. Štoviše, svojim izvedbama pjesama Led Zeppelina, Pink Floyda i The Who, Boris, Ivan, Lukša i Robi očarali su i inozemnu publiku – uz kratku njemačku turneju, nedavno su nastupili i u legendarnom londonskom 100 Clubu. No, uz poznate riffove iz leksikona rock glazbe, ovi žilavi Dubrovčani okušali su se i kao autori i izvođači vlastitih pjesama – iza njih je hvaljeni album „Make a stand“ kojeg su objavili u vlastitom aranžmanu.
Ovu godinu započeli su na suprotnoj hemisferi, u američkoj državi Florida, u gradu Eaustisu gdje snimaju novi album i to s američkim producentom! O američkoj avanturi Gruhaka popričali smo s njihovim basistom, Robertom Di Liddom...
Kako je došlo do odlaska „preko bare“, na čiji poziv ste otišli?
Pozvao nas je producent Bobby Croft, a s njim smo se upoznali na vjenčanju njegove kćeri u Dubrovniku. Našla nas je preko YouTubea i rekla da želi isključivo nas na svadbi jer je njen otac producent i alergičan je na lošu muziku (smijeh). Tada smo razmijenili kontakte, a on je izrazio želju producirati naš album jer misli da bi zajedno mogli napraviti i snimiti dobre stvari.
Svidjela nam se ta ideja, ali je zvučalo predobro da bi se ostvarilo. Svadba je bila pretprošlo ljeto, međutim, on se vratio u Dubrovnik ponovno ovog ljeta. Družili smo se nekoliko dana i rekao nam je da želi da u siječnju 2017. godine dođemo kod njega na Floridu snimiti potpuno novi materijal koji ćemo zajedno napraviti.
Tko je zapravo Bobby, kako izgleda njegova profesionalna biografija?
Bobby Croft je glazbenik i producent s velikim iskustvom. Znam da je bio basist u Derek Trucks Bandu, svirao je i s imenima poput Boba Dylana, Bad Company i drugima. Radio je također i za Disney kompaniju.
U studiju je radio kao tehničar i asistent Bruce Swediena, Grammyjem nagrađivanim producentom koji je surađivao na albumima Michaela Jacksona, Micka Jaggera, Jennifer Lopez tako da je Bobby stekao ogromno iskustvo radeći s jednim od najboljih producenata. Također se našao na jako puno albuma raznih bendova koji su snimali u njihovom studiju jer je uvijek imao ideju kako pjesmu napraviti zanimljivom ili bi snimio koju bas dionicu.
Nakon albuma „Make a stand“, u Americi snimate njegovog nasljednika...? Kako izgleda vaš kreativni proces?
Da, radimo novi materijal na engleskom jeziku. Budući da smo u velikom studiju, imamo mogućnost odjednom snimiti bubnjeve, bas, gitaru i klavijaturu live. Tako se dobije bolja energija i bolje se osjećamo dok tako radimo nego da je sve odvojeno. U studiju započinjemo jamming i krenemo svirati neke teme iz glave koje razvijamo, a ponekad i snimimo. Nakon toga sjednemo svi zajedno s akustičnom gitarom i slažemo pjesmu uz neku temu vokala koju još nemamo napisanu. Posložimo pjesmu otprilike uz mnoge ideje našeg producenta koji uvijek ima dobro rješenje kako se pjesma mora razvijati. Tada pišemo tekst, nekad već ima dio teksta, a nekad se piše zajedničkim snagama. Uglavnom, onda kreće glavno snimanje svih instrumenata, uz par nadosnimavanja električnih gitara i Hammonda ili Rhodes klavijatura. S obzirom da na Floridi ima jako puno studijskih muzičara iskoristit ćemo priliku i unajmiti za brass sekciju i ženske back vokale za neke pjesme. Također, naš novi prijatelj Jeff Withfield jako je dobar gitarist i pjevač i gostovat će na jednoj akustičnoj pjesmi.
Kako bi opisao zvuk novih pjesama?
Što se tiče snimljenog materijala, mogu reći da se čuje utjecaj Amerike i producenta. Pjesme su dosta žanrovski raznolike, ali je naš zvuk ostao u svemu tome. Zasad imamo 11 pjesama, a planiramo ih snimiti 13 ili 14, bit će jako zanimljivo.
Jeste li imali priliku zasvirati uživo, kako je američka publika reagirala na vaše izvedbe?
Svirali smo jednu svirku i bilo je odlično. Ljudi su bili oduševljeni i mogu reći da je za muziku koju mi radimo Amerika definitivno najplodnije tlo.
Kako izgleda vaš prosječni dan u Americi?
Smješteni smo na Bobbyjevom imanju u Eaustisu pokraj Orlanda. U sklopu kuće je i studio gdje svakodnevno snimamo. Budimo se neki prije, neki poslije, ali uglavnom oko 10 sati smo na zajedničkom doručku. Zatim smo oko 11 sati u studiju dok ne ogladnimo. Nakon pauze za ručak, ostajemo u studiju do dugo u noć, nekad i do 1-2 sata poslije ponoći. Obično napravimo jednu pjesmu dnevno i snimimo je isti dan.
Jeste li imali prilike upoznati nekog od vaših američkih kolega?
Da, upoznali smo Dereka Trucksa prije jednog njegovog koncerta. S obzirom da je naš producent Bobby s njim svirao 90-ih, ostali su dobri prijatelji, pa nas je Bobby odveo u njegov backstage i upoznao. Upoznali smo jako puno dobrih studijskih muzičara ovdje, a neki će nam i gostovati na albumu. Svima se jako sviđa to što radimo jer je malo drukčije od načina na koji Amerikanci to rade.
Što planirate sa snimljenim materijalom? Postoji li interes hrvatskih izdavača?
Pjesme su isplanirane i snimljene za inozemstvo. Naš producent će to pokušati progurati na američko tržište i spojiti nas s nekim menadžerima. Nek' prvo završimo materijal, pa ćemo pomalo dalje. Mislim da nema smisla ići s engleskim pjesmama na hrvatske izdavače, to kod nas jednostavno ne prolazi.
Koji su vam planovi po povratku u Hrvatsku?
Povratna karta nam je rezervirana za 7. veljače. Nakon povratka ćemo se posvetiti koncertima i čekati vijesti iz Amerike.
Više saznajte na službenom Facebooku Gruhaka