sinkOpa: Hrvoje Prskalo

Nakon uspješnog prošlotjednog porinuća nove web rubrike HDS ZAMP-a, ovotjedni gost sinkOpe je Hrvoje Prskalo, član Bang Banga, autor i producent.

Osim na radio stanicama, tvoj rad odnedavno imamo prilike čuti i u kino dvoranama, na filmu ZG80. Kako je došlo do te suradnje?

Priliku i povjerenje ukazao mi je producent filma Ljubo Zdjelarević koji je inače režirao naših zadnjih nekoliko video spotova. Ideja je bila da ovisno o scenama pogodimo stil i atmosferu ex yu hitova 80-tih godina. Ja sam potpisan kao skladatelj, ali moram napomenuti da je kompletna ekipa Bang Banga sudjelovala u aranžmanima i izvedbi. To je definitivno bio jedan od najzabavnijih zadataka u okviru namjenske glazbe. Snimili smo 14 songova – od rocka, novog vala, disca i zabavnjaka pa sve do srpskih narodnjaka.

Je li to bio jednokratni izlet ili?

Bilo je tu još par dokumentaraca, kazališnih songova i dosta glazbe za reklame. Nadam se da ćemo nakon ovog kino hita dobiti još pokoji sličan zadatak jer smo se stvarno dobro zabavili.

Bang Bang je na glasu kao netipični pop bend. Kako uopće treba zvučati tipični pop i koje su to "utabane staze" pop glazbe kod nas?

Pop glazba je poprilično širok pojam u samom klasificiranju glazbenog žanra i kao živi organizam s godinama se sve više mijenja, razvija i širi. Granice se pomiču pa nešto što je prije dvadesetak godina bilo alternativno, danas je najpitomiji mainstream pop. Većina pjesama Bang Banga su po svojoj strukturi klasični pentatonski blues/rock, ali aranžman i odabir zvukova je taj koji ih definira i približava pop zvuku. Nekad imam dojam da količina drivea, odnosno distorzije na gitarama određuje granicu popa i rocka, barem na ovim prostorima. Po toj ideologiji Bang Bang je pop na snimkama, a rock bend na live svirkama. Vjerojatno imamo prejaka pojačala, a i bubnjar nam ima tešku ruku... (smijeh)

Kakvo je tvoje mišljenje o aktualnom fenomenu radijskog formata i u kolikoj se mjeri pridržavaš tih okvira?

Kao i u svakom poslu, i u glazbenom biznisu postoje određena pravila. Ako se ne varam, formatirane radio stanice imaju veću slušanost i očito je da publici odgovara takav model. Ja se osobno ne zamaram previše nekim posebnim pravilima i šablonama bilo da pišem ili samo produciram tuđu pjesmu. Uostalom, svima nama više ne bi palo na pamet snimiti pjesmu od 12 minuta pa čak niti 'solažu' dužu od 8 taktova i onda očekivati neki airplay. S godinama su trendovi i publika postali formatirani, a s njima i sami autori i glazbenici.

Što se ovih dana najviše vrti u tvom playeru?

Trenutno preslušavam zadnji album RHCP-a "The Getaway" i divim se Josh Klinghofferu na idejama i hrabrosti. Nije Blood Sugar, ali toplo preporučam!

A koji su glazbenici i autori najviše utjecali na tvoj rad?

Uf, ovo je za mene jako teško pitanje. Od kad znam za sebe šaram po apsolutno svim glazbenim žanrovima i slušam prvenstveno dobru melodiju, riff, tekst... Kao klinac sam imao najdužu fazu klasičnog rocka, vjerojatno i zbog instrumenata koje sam najviše svirao (bubanj, bas, gitara). Imao sam tada i svoj r'n'r bend Tranzistor, a svirao sam i u pratećim bendovima nekoliko naših novovalnih junaka. Iako sam slušao baš sve, od hard rocka do hip hopa, ne sramim se priznati da su me najviše obilježili i inspirirali domaći rock bendovi devedesetih. Majke, Psihomodo, Let 3, Pipsi, Laufer razlog su mog bavljenja glazbom. 

Imaš i svoj tonski studio – koliko se razlikuje Hrvoje Prskalo autor od Hrvoja Prskala producenta i snimatelja? Kakav je status te profesije danas u Hrvatskoj?

Nema neke bitne razlike, osim što autorski prirodno nagijnem molskim i sporijim pjesmama, a više guštam u miksanju žešćih i bržih. Ideja da 'sklepam' svoj prvi studio proizašla je upravo iz želje da snimam svoje radove. S vremenom mi je to sasvim slučajno postao i jedini posao. Što se statusa tiče, mislim da sama titula 'producent' i dalje dobro zvuči pri nekom upoznavanju. S ekonomske strane to je vrlo nepredvidiv i nestabilan izvor zarade, ali definitivno uzbudljiv i kreativan posao. Ja sam se odavno navukao pa sad nema nazad.

Foto: Marko Šolić/fb Bang Bang