SUSTAV PRIVATNOG KOPIRANJA
Pročitajte i pronaći ćete odgovore
Novim Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima (ZAPSP) koji je usklađen sa svim direktivama i preporukama EU, a objavljenom u (NN 167/03) uvedeno je Pravo na naknadu za reproduciranje (umnožavanje) autorskog djela za privatno ili drugo vlastito korištenje – tzv. Sustav privatnog kopiranja.
Po tom Sustavu, autori za djela za koja se, s obzirom na njihovu prirodu, može očekivati da će bez njihova odobrenja biti reproducirana (kopirana, umnožena) snimanjem na nosače zvuka, slike ili teksta za privatno ili drugo vlastito korištenje, imaju pravo na odgovarajuću naknadu. Ta naknada određuje se na proizvode tehničkih uređaja za tonsko ili vizualno snimanje i prazne nosače zvuka, slike ili teksta.
Ovaj Sustav, koji postoji u EU, SAD, Kanadi, Japanu itd., počeo je nastajati kada je još prije trideset godina odbačena, zbog takvog smjera razvitka tehnologije, u praksi neodrživa zakonska odredba opće zabrane bilo kakvog kopiranja glazbenih djela bez odobrenja autora.
RAŠIRENOST NAKNADA U EUROPI
VEZA – uvoznici praznih nosača zvuka i autori
Kako cijela industrija proizvodnje praznih nosača i uređaja za snimanje temelji svoje postojanje i snažnu ekspanziju upravo na omogućavanju reproduciranja zaštićenog autorskog sadržaja što dovodi da u praksi autori nemaju mogućnost kontrolirati i odobravati kopiranje svojih djela, logično i pravično je da autori za to dobiju naknadu. Upravo ovim Sustavom privatnog kopiranja autori je ostvaruju.
Prema čl. 32. novog Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima (NN 167/03) obveznici plaćanja naknade su proizvođači i uvoznici uređaja za tonsko i vizualno snimanje i proizvođači i uvoznici praznih nosača zvuka, slike ili teksta, a sama obveza plaćanja nastaje pri prvoj prodaji ili uvozu.
Predmeti zaštite su za Sustav privatnog kopiranja definirani u stavku 1. čl. 32. ZAPSP-a (nosači zvuka, slike ili teksta i uređaji za tonsko i vizualno snimanje…), a korisnici/obveznici (proizvođači i uvoznici pri uvozu) u stavku 4. čl. 32. ZPASP-a.
Gdje je zaštita ostalih autora-umjetnika?
Ostali nosioci prava (fotografi, književnici i dr.) koji se često spominju kao zanemareni su također obuhvaćeni Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima, samo je na temelju Zakona također predviđeno da su nosioci prava ti koji sami odlučuju na koji način će zaštiti svoja prava, odnosno da li će osnovati Udrugu ili ne te kroz nju provesti svoja prava.
Kome ide prikupljeni novac?
Distribucija: nakon odbitka troškova potrebnih za provedbu prikupljanja (20%) preostali dio raspodjeljuje se među udrugama nositelja prava prema ključu distribucije ugovorenom između udruga, ovisno o tome da li se radi o proizvodu koji spada u audio ili video segment.
PRIKAZ RASPODJELE NAKNADE U RH
Primjer raspodjele između nositelja prava u audio sadržaju
I kako znamo kojem autoru ide koliki novac?
U okviru svake pojedine udruge sredstva se na autore, izvođače, diskografe, filmske producente i druge filmske radnike i nositelje prava raspoređuju prema ključu distribucije određenom unutar te udruge, odnosno prema uzorku zastupljenosti na tržištu pojedinih djela.
Na primjer u HDS-u opći uzorak za raspodjelu se dobiva:
- na osnovu izrade jedinstvene liste spajanjem lista o korištenju autorskih djela na radio i televizijskim postajama u Hrvatskoj
- na osnovu liste prodaje izdanja
Ovim Sustavom se legalizira piraterija?
U medijskim objavama često nailazimo na tekst sadržaja u kojem se povezuje Sustav privatnog kopiranja s ilegalnim radnjama, npr. da Sustav privatnog kopiranja legalizira pirateriju. Obzirom da ne možemo naći poveznicu između ta dva pojma probat ćemo objasniti zašto to nije tako.
Sustav privatnog kopiranja omogućava fizičkoj osobi da snimi autorski sadržaj s nekog nosača zvuka i/ili slike za vlastito korištenje. Presnimavanje je dozvoljeno samo s legalnog izvora, a i snimka se ne može koristiti u komercijalne svrhe.
Pirati koji "skidaju" glazbu s ilegalnih izvora i onda te snimke prodaju su izvan legalnog Sustava privatnog kopiranja po ovim stavkama:
Nijedno od navedenog, a čime se pirati bave, Sustav privatnog kopiranja ne odobrava, ne podrazumijeva niti navodi. Iz toga proizlazi da se tek nepoznavanjem Sustava privatnog kopiranja može izvući poveznica s piraterijom.
Ovim načinom autori nadoknađuju svoj nekvalitetan rad?
Često se spominje kako autori provođenjem Sustava privatnog kopiranja nadoknađuju nedovoljnu zaradu koju ostvaruju prodajom svojih djela. Dio hrvatskog slušateljstva smatra da su ta djela često nedovoljno kvalitetna i da glazbenici vrlo malo rade.
Zadaća ovog sustava nije da nagradi najkvalitetnija djela, nego da se onim nositeljima prava čija se djela presnimavaju omogući da za takvo korištenje djela dobiju naknadu.
Treba naglasiti da se naknade prikupljene kroz Sustav privatnog kopiranja raspodjeljuju i na domaće i na strane nositelje prava. Naime, uz to što hrvatske glazbene i filmske udruge (HDS ZAMP, ZAPRAF, HUZIP i DHFR) zastupaju domaće glazbenike i filmaše na temelju punomoći, one zastupaju i strane nositelje prava na temelju recipročnih ugovora. To znači da hrvatske udruge isplaćuju prikupljena sredstva stranim udrugama za njihove članove čija su djela bila korištena u RH i obrnuto – strana društva isplaćuju kod njih prikupljena sredstva našim društvima.
Uz to, velik je broj glazbenih i filmskih umjetnika u Hrvatskoj i u svijetu koji rade vrlo marljivo i vrlo kvalitetno. Svi se slažemo da oni zaslužuju naknadu. Međutim, oni koji imaju primjedbe na kvalitetu rada umjetnika za koje se prikuplja ova naknada nisu svjesni da se radi o imovinskim pravima na djelima koja su neupitna i za koje se naknada isplaćuje sukladno opsegu korištenja, a ne prema kvaliteti.
Možete li zamisliti da glazba, slika i riječ imaju jednaku težinu kao bilo koje drugo vlasništvo, bili oni opipljivi ili ne… ili ipak mislite da ako možete uzeti glazbu, zahvaljujući tehnologiji koja je čini lako dostupnom, to imate pravo učiniti bez ikakve naknade stvoritelju tog djela iako ta naknada predstavlja njegova sredstva za život.
Medijska izloženost
Opći javni mediji dobro prihvaćaju činjenicu da je Sustav uveden uviđajući činjenicu da je (gledajući visinu naknada), ovo tek mali dio odgovarajuće naknade (kakva bi zapravo trebala biti) za svu štetu koji autori trpe razvojem digitalne tehnologije koja ide za tim da omogući što lakše i brže presnimavanje glazbe i filma (u 60% slučajeva se prazni CD i DVD prodaje baš u tu svrhu).
Dok, s druge strane, informatički mediji loše prihvaćaju Sustav gubeći bilo kakvu novinarsku objektivnost i kvalitetniji uvid u Sustav koji je četrdeset godina stara tekovina civiliziranog društva.
U Sustavu u kojem se intelektualno vlasništvo poštuje, a privatno kopiranje je dopušteno, takva je naknada sasvim normalna i logična stvar i autori, glazbenici, diskografi i filmaši na taj način dobivaju barem djelomičnu naknadu za rad, vrijeme i novac, ali i onaj najvredniji dio umjetnikovih misli i osjećaja uložen u djela u kojima svakodnevno uživamo.
Pitanja
Naravno, pitanja će uvijek biti još, pa ukoliko ih i Vi imate, svakako nam pišite na našu mail adresu zamp@hds.hr, a mi ćemo se potruditi odgovoriti Vam na način da nas možete i želite čuti.
Važeći cjenik naknada za privatno kopiranje
Obavijest o visini naknada za privatno kopiranje za 2011. godinu.