Pročitajte najnovije vijesti o djelovanju HDS ZAMP-a, zaštiti autorskih prava te vijesti iz svijeta glazbe.

Ivica Pepelko: Živim za glazbu, a ne od glazbe

Kantautor Ivica Pepelko, "rođeni Slavonac, a življenjem i osjećajem Zagorec" u Lisinskom će 22. travnja obilježiti 50 godina svoje karijere. Tom prilikom, popričali smo s ovim osebujnim čuvarom kajkavskog narječja i kulture...

Što biste kao Ivica Pepelko iz 2018. savjetovali Ivici Pepelku iz 1968. u vrijeme kada ste počinjali s glazbom? 

Jednostavno je neusporedivo vrijeme od prije 50 godina s ovim našim današnjim. Usudio bih se reći da je čitava hrvatska glazba bila u traženju nekog svog identiteta. Nemojmo zaboraviti da je to vrijeme SFRJ i da je kod nas glavna izdavačka kuća bila Jugoton, koji je ipak slijedio neke pravce tamo s „druge strane“, a da smo uz rijetke tadašnje naše glazbenike, uglavnom svi ostali bili na marginama jugoslavenske estrade.

Mislim da ništa ne bih mijenjao jer bi to bio Sizifov posao. Kao i svi srednjoškolci, pratili smo događanja i trendove na tadašnjem vrlo popularnom Radio Luxemburgu koji nam je otvarao vrata zapadnoj glazbi. Bio sam tad opredjeljen na zabavnu glazbu i prvi moji uratci su bili u tom smjeru. Moja najpoznatija skladba iz tog vremena „Plači srce“ još se i danas izvodi, a prepjevana je u osam verzija (Grdović, Maki, Lokin, Mikulić…). Jednostavno, u to vrijeme ovisili ste o Jugotonovoj komisiji koja je odobravala koje će se skladbe slobodno snimati, a koje ne. S jedne strane dobro – jer je glazba, za razliku od današnje, podlijegala nekom filtru, s druge loše - jer ste ovisili o nekim individualnim mišljenjima pojednaca koji su diktirali svoje kritrije. Meni osobno je to bilo podnošljivo jer sam imao relativno smislene tekstove i glazbu s harmonijama koja je zadovoljavala te tražene kriterije. Dokaz je da je moja prva singlica prodana u preko 100 tisuća primjeraka.

U vašem opusu nalazi se više stotina pjesama i jedan ste od plodnijih domaćih autora – kako biste opisali vaš ukupni skladateljski rad? Što vas je oduvijek inspiriralo?

Osim glazbenika, ja sam i pjesnik, ali i likovnjak. Izdao sam jednu zbirku pjesama „Kaj vu duši“, a neobjavljenih imam preko 6oo tekstova. Također imam preko 490 pjesama od kojih jedan dio nisam ni prijavio, sam izvodim oko 200-tinjak, ostalo drugi moji kolege i kolegice, KUD-ovi i crkveni zborovi. Tu ubrajam i filmsku glazbu za kanadski film „Stolen path“ (srebrna nagrada za glazbu u Jakarti i nagrada publike u Amsterdamu, Torontu i još neka priznanja na stranim filmskim festivalima).

Ako spomenem tri Križna puta (vjernici znaju da su u pitanju svaki od 14 postaja, ulje na platnu veličine 90x110 cm) dva raspela Isusa u Budinščini i Petlovcu u Baranji – izrađena u lipi veličine oko 2,5 m čovjeka, preko 160 ulja na platnu od portreta do pejzaža – diljem svijeta, onda je to moje neko umjetničko stvaralaštvo u tom 50-to godišnjem razdoblju.

Što se inspiracije tiče, čudim se nekim svojim kolegama koji u razgovoru znaju reći „nemam više inspiracija“. Mislim da život o svemu govori i navodi nas na stvaranje. Ništa ne može, ni najbujnija mašta, zamijeniti osjećaje i životna događanja. Treba se samo osvrnuti oko sebe. Tu su neiscrpne teme koje samo treba uvidjeti i o njima progovoriti, zabilježiti ih.

Možete li ukratko opisati nastanak pjesme „Kad procvatu jabuke“? Kada je i kako nastala, kakva se priča krije iza njenog nastanka?

Moj odnos prema glazbi se sastoji u jednostavnosti. Obične riječi, jednostavna glazba. Na prvi pogled ona zvuči banalno, međutim, nije. Imam svoj način skladanja da istovremeno stvaram i glazbu i stihove koji te onda vode jednoj priči. Svaka moja pjesma mora imati svoj sadržaj, smisao i poruku. To sve zaokružiti kao naizgled najednostavniju skladbu nije nimalo lako. Tko ne vjeruje nek' proba. „Kad procvatu jabuke“ već je skoro desetak godina nezaobilazna pjesma za podizanje veselja, u svim prilikama iako je zapravo tužnog sadržaja. No al pari ovoj pjesmi, svakako je  - kako to naši branitelji znaju reći – braniteljska himna i pjesma „Rane 90-e“ nad kojom suze poteku kad god se izvodi. Spomenuo bih još i nezaobilaznu pjesmu koju pjeva preko 120 crkvenih zborova, a to je „Fala ti Bože za ovaj dan“. 

Svaka od njih nastala je u razmišljanju koje svatko od nas sam sebi postavlja nemajući odgovore na mnoga pitanja, naše sudbine i život uopće. Ponosan sam što je već mnogo mojih pjesama publika prihvatila kao „narodne“. Za pjesmu „Kad procvatu jabuke“ nije bilo nekog posebnog povoda, jednostavno sam osjetio potrebu ispričati jednu najobičniju priču iz života malog čovjeka.

Kad ste se i kako odlučili da vaš glazbeni put bude na kajkavskom? Što je bio okidač za tu odluku?

Rođeni sam Slavonac, majka Slavonka, a otac Zagorec, odrastao u Hrvatskom Zagorju. Kaleći se glazbeno kroz seoske zabave, šatore, hotele, obilazeći koncertne dvorane u dijaspori i ovdje i „preko bare“, shvatio sam da je kajkavski melos vrlo melodiozan, poput dalmatinskog, a ipak svima stran. Golicalo me kako onda svi prihvaćaju dalmatinske klape, glazbenike, sastave, a kajkavske ne. Ispada da je kajkavski jezik jednostavno mnogima „nerazumljiv“. Međutim, poanta je u tome da kajavci nisu dovoljno organizirani, time i nedovoljno prisutni na estradnom nebu.

Uporno radeći na promidžbi kajkavštine, putem poznatog Krapinskog festivala, ali i sam kao pokretač ili suosnivač mnogih projekata kao festival Krijesnica, Pjesma i tambura, Pjesmom do srca, Kaj vu duši, na Varaždinskoj televiziji VTV zabavnu emisiju Popevke i štikleci, Domačija, te u Svetoj Nedelji gastro-etno festival Dragi naš kaj, učinilo me sretnim što se nešto pozitivno počelo događati. Bio sam prvi kajkavac koji je nastupio prije 14 godina u tada nama nedostižnoj velikoj dvorani Vatroslava Lisinskog. Ako dodam da sam jedini kajkavac koji osim nekoliko srebrnih i tri zlatne, imam u svom vlasništvu i platinastu ploču. To me ohrabruje i to je dovoljan „okidač“ da me tjera da i dalje radim na promidžbi čitavog kajkavskog kraja koji nije Krapina i Zagorje, već čitav sjeverozapad Lijepe naše, od Generalskog Stola do Virovitice!

Kakvo je danas stanje s kajkavskim na hrvatskoj glazbenoj sceni? U čemu se kajkavski glazbenici razlikuju od onih čakavskih u kontekstu domaće scene?

Dijelom sam zapravo već nešto rekao o tome. Čakavci su uistinu vrlo zanimljivi i dovoljno organizirani da se za njih čuje, iako predstavljaju možda petinu kajkavskog područja. Specifični su i oni i njihov melos i skidam im kapu. Žao mi je da se kajkavci nisu uspjeli tako organizirati, a uspoređujući jezičnu razliku, ipak su malo razumljiviji.

Mnogi naši slušatelji slušaju stranu glazbu, Ne vjerujem da svi razumiju engleski, francuski, njemački, španjolski… Mislim da je jedino rješenje uporan rad i organizirano nastupanje u prezentaciji kajkavskog stvaralaštva.

Svjedok ste posljednjih 50 godina hrvatske glazbene industrije – koje su najveće promjene koje su utjecale na tu industriju i kako ste ih proživjeli iz vlastite perspektive?

Imam sreću pa ne živim od glazbe, već za glazbu. Danas snimite pjesmu, a da ne morate biti ni glazbeno potkovani, ni imati potpuni sluh, kompjutorski programi sve rješavaju. Digitalna dostignuća i neke izmjenjene vrijednosti u samom stvaranju glazbe utjacali su na sam razvoj i događanja u glazbenoj industriji koja i sama traga za nekim novim nosačima zvuka.

Nisam sretan da istog dana kad se nešto pojavi u eteru, već je na svim mogućim portalima, YouTubeu i sl. Narušena su i ugrožena intelektualna prava kako autora, tako i izvođača, pa i samih izdavača. To nije dobro.

Pratite li rad svojih mlađih kolega, s kim biste voljeli surađivati?

Vrlo rado radim s mladim ljudima. Uvijek se sjetim svojih početaka i kako su svaki savjet ili pomoć dobro došli. Estrada je velika vjetrometina i teško se oduprijeti naletu tih vjetrova koji sa scene nemilosrdno odnose sve koji se ne uspijevaju prilagoditi.

Nisam presretan radi nekih trendova koji se nekako potajice uvlače u našu glazbu, nisam sretan radi nekih mladih koji uporno pokušavaju raznim performerskim spotovima nametati banalne pjesme koje se sastoje od par riječi i isto toliko tonova. No, mislim da je to mladenački hir koji će jedno vrijeme egzistirati, a onda kako je došao, tako će i nestati s naše glazbene scene.

Mislim da naša glazbena scena ima ogromnih potencijala i vrlo talentiranih glazbenika, naročito mladih. Na onima koji imaju utjecaj na sva glazbena događanja, ogromna je odgovornost da tim mladim talentima omoguće napredovanje i daju šanse. Imam nekoliko mladih glazbenika s kojima surađujem i pet ženskih vokalnih sastava kojima ću svakako nastojati pomoći u njihovoj želji da se upuste u avanturu zvanu estrada.

Nastupate u Lisinskom, 22. travnja, na koncertu pod nazivom „Nek' se slavi 50-ta!“ – kakvo slavlje planirate?

Organizacije ovog mog obljetničkog koncerta prihvatila se moja izdavačka kuća Croatia records koja je za tu priliku izdala i jedan prekrasan box – album s 50 originalnih mojih pjesama na tri CD-a: kajkavske, narodno-zabavne, domoljubne i duhovne. Velika im hvala. Naravno da ću već po svom uhodanom običaju pokušati postići najprije dobru atmosferu, a onda sve ide svojim tijekom.

Posjetitelji, ili kako ih ja najavljujem i zovem, prijatelji znaju po što dolaze u Lisinski na moje koncerte. Sve pjesme su namjenjene njima i u njima se oni nalaze. Odabrao sam repertoar koji će nekako obilježiti moj pedesetogodišnji rad. Sa mnom će biti i drage kolegice i kolege s kojima sam surađivao, među njima i nekoliko mladih. U suradnji s MUP-om i voditeljicom tamburaškog orkestra prof. Nevenkom Pavleković, imat ću tamburašku glazbenu pratnju,  klavirsku pratnju odradit će maestro Darko Berović, a gitarsku prof. Franjo Šoštarić. Bit će tu i moj prateći sastav GS Fakini, a od solistica četiri atraktivne mlade glazbenice: Gordana Ivanjek, Gabriela Hrženjak, Ela Canjuga i Nikolina Fišter. Također i dva ženska vokalna sastava ŽVS Kirjalec i ŽVS Kušlec. Bit će tu još i ženski tamnuraški sastav Cure iz centra, te od muških vokalnih solista Šima Jovanovac zajedno sa Slavonskim lolama. I šećer na kraju, moji Varaždinci, tamburaši u starkama, Mejaši.

Mislim da će biti i zanimljivo i veselo, posebno jer ću kazivati i moju angažiranu poeziju, koja na satiričan način opisuje našu stvarnost. Svi su dobrodošli!

Hrvatsko društvo skladatelja Državni zavod za intelektualno vlasništvo Stop krivotvorinama International Confederation of Societies of Authors and Composers

Vaš Internet preglednik je zastario! Preuzmite novi ili instalirajte Google Chrome Frame.