Pročitajte najnovije vijesti o djelovanju HDS ZAMP-a, zaštiti autorskih prava te vijesti iz svijeta glazbe.

sinkOpa: Andrej Babić (Markiz)

Objava novog singla benda Markiz "DaDaDa" bila je povod da u ovotjednoj sinkOpi ugostimo osnivača, gitarista i autora Markiza, Andreja Babića...

Jedan si od onih autora koji su prepustili drugim pjevačima da tvoje pjesme predstave publici – kako je došlo do te odluke i kakav ti je osjećaj pjesmu dati „na posvajanje“?

Često radim prema osjećaju i neopterećen glazbenim smjerom matičnog benda. Lijepa melodija je uvijek lijepa melodija i moguće ju je kroz aranžman zapakirati na razne načine. Bitno je da drugim pjevačima ne dijelim ostatke. To mora biti pjesma koju bez imalo razmišljanja mogu staviti na vlastiti album. Često plovim između rocka i popa. Osjećaj da netko drugi želi tvoju pjesmu je sjajan. Mislim da su “posvajanja” tek na početku jer postoji puno lijepih melodija koje bih volio objaviti. To se podjednako odnosi na suradnju s izvođačem, kao i na suradnju s neki drugim autorom. 

Planiraš li, u bližoj ili daljoj budućnosti, stati pred mikrofon u ulozi kantautora?

Da si me to pitao prije 20 godina, možda bi odgovor bio drugačiji, ali u ovom trenutku se uopće ne vidim kao pjevač i siguran sam da je to završena priča. Čak i da nešto potajno snimim i objavim, to sigurno ne bi otišlo dalje od snimke. Ne mogu se zamisliti kao frontman s mikrofonom. Smatram da je potrebno puno dugogodišnje vježbe, ulaganja i odricanja da bi se došlo na nivo vjerodostojnosti i izričaja koji imaju najpoznatiji vokalisti, a ja tu doista nemam što tražiti. Svatko od nas treba znati gdje mu je mjesto i koncentrirati se na posao u kojem može najbolje doprinijeti u kreativnom smislu. 

Možeš li ukratko predstaviti svoj glazbeni život prije Markiza i prvog albuma „Savršeni svijet“? S kim si surađivao, je li bilo autorskih izleta?

Moj glazbeni put je zaista neobičan. Sredinom 90-ih sam se silno htio baviti glazbom, ali sam zapravo bio nezreo i spreman na kompromise. Kad si jako mlad, često očekuješ instant uspjeh, a onda se najčešće dogodi da izgoriš, odustaneš i padneš u zaborav. Iako sam tada surađivao sa Mirom Buljanom i Dusom, cijela priča s moje strane nije bila skroz iskrena pa sam odustao, završio fakultet, zaposlio se i bacio gitaru u neki prašnjavi kut. I tako je to trajalo 15 godina. Dan danas mi je zapravo enigma što se dogodilo u tom momentu kad sam odlučio pokušati ponovo jer cijeli taj period uopće nisam stvarao glazbu. Jedino što sam u tom trenutku čvrsto odlučio je bilo da ovaj put ulazim u glazbu bez fige u džepu i da će Denyken biti taj kojem ću se prvom obratiti.

Kako danas, s vremenskim odmakom, gledaš na dva objavljena albuma Markiza? Kakva je njihova pozicija u tom vremensko-prostornom kontekstu?

Objavili smo dva albuma i oba su ušla u nominaciju za Porin. “Savršeni svijet” je autorski napravljen u ekspresnom roku. Trebalo mi je manje od mjesec dana da napišem pjesme. Kao da je 15 godina pauze izašlo u jednom dahu. Vjerujem da smo u tom trenutku popunili prostor na glazbenoj sceni gdje nije postojao bend poput našeg. Dan danas smo drugačiji od drugih i popunjavamo to isto mjesto koje smo zauzeli prije 6-7 godina. Mi smo neka kombinacija mainstreama i alternative. Jedino što nam u ovom trenutku fali je kontinuitet svirki, ali to fali svima, ne samo nama.

Ovih dana u eteru je vaš novi singl „Da da da“ – koja se priča krije iza njega? Za pultom više nema Skansija, već Ivan Božanić – možeš li usporediti rad s tom dvojicom producenata?

“DaDaDa” je vesela, brza, dinamična pjesma koja odmah ulazi u uho. Nije opterećena teškim temama, nego je lepršava, a s druge strane - vrlo žestoka. Reakcije na pjesmu su zaista jako dobre. Kad smo objavili singl, imao sam velik broj poziva od ljudi koji se bave sasvim drugim glazbenim žanrovima, a koji su bili oduševljeni pjesmom. Naravno da nam je to drago i da daje poticaj za dalje. Sa Skansijem smo odradili drugi album “Mikrofonija”, pa samo imali jednu malo dužu pauzu, a sad smo se odlučili za rad s Ivanom. Skansi je komercijalniji tip producenta, dok je Ivan ipak malo više u alternativnijoj, rock varijanti. Njega sam doslovno otkrio tako što sam bio oduševljen albumom “Walt” i jako me zanimalo tko se krije iza produkcije pa sam malo proguglao (smijeh). Mislim da smo u dosta sličnom glazbenom điru kao i Ivan pa nam je suradnja odlična. On je jako pedantan lik, dosta promišlja dok radi, ima odlične ideje i veselimo se novim studijskim izazovima. 

Vaši fanovi najviše su vezani uz vokalisticu Ines – što je to specifično što je ona donijela Markizu?

Ines je bez ikakve dileme najbolji rock vokal u Hrvatskoj s puno širim potencijalom i talentom i za neke druge glazbene pravce. Ona je školovani vokal i dugi niz godina je ulagala u svoj glazbeni razvoj. Osim toga, Ines je personality. Prepoznatljiva je, drugačija i posebna. Markizu je donijela upravo tu prepoznatljivost gdje slušatelj odmah na prvu zna da se radi o njenom vokalu. Ona se podjednako dobro snalazi u brzim i laganijim pjesmama. Drago mi je da smo prevladali neke dječje bolesti i da smo nastavili našu suradnju i druženje.

U jednom intervjuu izjavio si „ako si sam ne pomogneš, nitko ti neće pomoći“, a Markiz je, u međuvremenu, prošao razne faze – od diskografske suradnje do samostalnog PR-a. Možeš li opisati prednosti i nedostatke svakog od tih iskustava? Što bi preporučio glazbenicima koji se nalaze na sličnom raskrižju?

Svim glazbenicima, a posebno onima koji tek kreću u borbu za pozicije, poručio bih “uzdaj se u se...”. Često kad objavimo neki singl, gledam komentare ispod objave u kojima ljudi pišu “to su sve plaćeni oglasi”. Osim Facebook kampanja, Markiz nikada nije platio nijednu objavu u medijima. Stvar je u načinu na koji prezentiraš svoj bend i komunikaciji s ljudima koji rade u medijima. I naravno, treba biti uporan. Zar stvarno netko misli da je dovoljno objaviti singl i da će sve ići automatski?! Ja sam nazvao doslovno svakog glazbenog urednika u Hrvatskoj kako bih predstavio bend. Moja velika prednost je bila što sam se bavio promocijom i marketingom pa znam kako pričati s ljudima i objasniti što želim. Diskografi često nemaju dovoljno vremena za bendove jer imaju puno izvođača pa je logično da se ne stignu svakome posvetiti podjednako. Kojeg god glazbenog managera upitate, dobit ćete odgovor kako su 3-4 izvođača maksimalan broj s kojim mogu suvislo raditi. A i to je puno. Sve ostalo je rasipanje energije po principu “sto baba, kilavo dijete”.

Za kraj, koliko ti često dođe pomisao da bi bilo lijepo živjeti isključivo od glazbe i autorstva? Kad će to prestati biti utopija za hrvatske glazbenike?

Jako često. Žalosno je da talentirani autori i glazbenici ne mogu živjeti od glazbe. Koliko se samo dobrih bendova raspalo zbog egzistencijalnih problema. Ljudi moraju od nečega živjeti i u nekom trenutku se nađu u situaciji da moraju birati između talenta i ljubavi s jedne strane i gole borbe za život s druge strane. Samo rijetki opstaju. Problem je i naše mikro tržište koje još ima i dodatni problem što se glazba poseljačila unazad 20 godina. Prolaze samo cajke i zabavnjaci na granici lošeg ukusa. Neki od nas nažalost, svoj glazbeni život žive u krivom vremenu. 

Hrvatsko društvo skladatelja Državni zavod za intelektualno vlasništvo Stop krivotvorinama International Confederation of Societies of Authors and Composers

Vaš Internet preglednik je zastario! Preuzmite novi ili instalirajte Google Chrome Frame.